VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 4. - 218

218 je jasno, da se to tiče nekoga hrvatskoga kneza, koji je valjda također istoj crkvi nekoč nešto darovao. Međutim kasnije (u „Priručniku" I, 1, 126.) veli, da se ime toga kneza svršavalo na slav, što bi moglo da bude Vladislav,. Mislav, Zdeslav ili Tomislav. Jednako veli i' Radić,

1

) daje ono clu (= slav) dočetak jednoga narodnoga hrvatskoga.imena, kao na pr. Rastisclau (= Rastislav), Sedesclau (— Sedeslav), Pribisclau (== Pribislav) i t. d. No uzmemo li sad u obzir, što veli Šišić, da su obje ove ploče izrađene istodobno, i možda od istoga majstora, onda će biti vjerojatno, da se one tiču dviju ličnosti, koje su negdje u isto doba (ili u samo malom vremenskom razmaku) učinile nešto za probit ove crkve. A budući da je jedna ličnost Držislav, onda je lako mo

guće, da je druga njemu suvremena ličnost njegov sin Svetoslav, dakle da se ono 'clu ima popuniti sa (Svatos)c/(a)w = Svetoslav. Onda bi ta dva napisa glasila, da su Držislav i sin mu Svetoslav dotičnu crkvu ili sagradili ili popravili ili inače ju nadarili. Budući da se pako oba zovu knezovi (duces), moramo suditi, da se taj čin morao dogoditi u ono doba, kad je Držislav po očevoj smrti preuzeo vladu, i sebi za suvladara uzeo sina Svetoslava, ali prije Držislavove krunidbe, kad ga još nije patrio naslov rex, nego samo dux, no za razliku od suvladara, koji se također zvao dux, dao mu se kao glavnomu vladaru i budu

ćemu kralju onaj epiteton ornans magnus.

8

) Međutim može se uzeti i to, da je možda bio neki kratki vremenski razmak između oba čina ovih ličnosti, naime da su obojica nadarila crkvu, dok su bili suvla

dari uz kraljeve, naime Držislav za života svoga oca Mihajla Kreši

mira IL, a Svetoslav za života svoga oca Držislava; ali u tom bi slu

čaju bilo začudno, da se Držislavu daje onaj epiteton ornans magnus, 7

) 0. c. u „Starohrv. Prosvjeti" II, 39. Tu on izriče ovo svoje mnijenje : Obzirom na to, što slova našega napisa mogu pristati u doba od 8. do 10. vijeka, što su još naskočena, i što sclau može biti dočetak i kakvog drugog imena (n. pr. Rastisclau, Sedesclau., Pribisclau i t. d.) mogao bi Držislav ovoga napisa značiti kakvoga drugoga nama nepoznatoga Držislava iz konca 8. ili početkom 9. stoljeća. — Bulić (o. c, str. 27.) je međutim toga mnijenja, da ovaj napis „po paleografskim sudilima" spada u 10. vijek. 8

) Ako je ispravno shvaćanje Sišićevo, da je to samo epiteton ornans. Međutim dr. N. pl, Tomašić („Temelji državnoga prava kraljevstva hrv." 2. izd. 1915. str. 57.) uzimlje, da je Držislava kao faktičnoga vladara (kraj duxa Svatoslava) patrio neki veći naslov i prije krunidbe. „U slučaju sličnom, gdje je bilo više faktičnih vladara, znamo da je ugarski kralj nosio naslov: magnus rex. Analogno bi bio Držislav prije krunidbe . . . morao nositi naslov magnus dux:" Na str. 58. pako navodi iz isprave ugarskoga kralja Gejze.od g. 1075 ove riječi: „Ego Magnus, qui et Geiza, supremus Hungarorum dux, postea vero gratia dei rex consecraius

tt (G. Fejer „Codex dipl. Hungariae" I. Budae 1829. str. 428 ). Napokon na str. 66. bilj. 280. veli : „I Konstantin Porph. („De adm. imp." cap. 40. ed. Bonn. III. 174.) veli, da Madžari imadu kao xecpaX'r] izptuzq archonta, koga nazivlje i 6 fjiyac ap^tuv."