VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 4. - 217

217 su doista Držislav i Svetoslav braća, no inače radi izgubljene krune, kako kaže Ivan Đakon, u zavadi.

6

) Iz onoga clu da se dakle ne može ništa pročitati, tek je iz ostalih riječi napisa jasno, da se on tiče ne

koga kneza hrvatskoga, koji je valjda također istoj crkvi nekoć nešto darovao. Preostaje nam ono „ducem magnum" uz ime Držislav. Po

znato nam je, da je već i njegov otac Mihajlo Krešimir II. nosio na

slov kralja, dakle je isključeno, da bi Držislav bio samo knez hrvatski. No po analogiji iz docnijih vremena, kad se spominju u ispravama „dux Stephanus" pored kralja Petra Krešimira, i ,,dux Suinitnir" prije njegova krunisanja, sasvim je prirodno, da je i Držislav još za očeva života, dakle prije nego li je zasio prijesto, bio dux. Što se kaže du

cem magnum, valja priznati, da se o tome ne da na osnovu ovoga jedinoga slučaja ništa izvjesna reći. Možda je ono magnum isklesano iz počasti spram vladareva sina i prijestolonasljednika, koji je već za očeva života možda upravljao onim dijelom države oko Knina, pa bi to bio epitetom ornans, kako ga daju pape hrvatskim knezovima IX. vijeka: Domagoi duci glorioso, Sedesclavo glorioso comiti Sclavorum, Branimira glorioso comiti, a pisar isprave od god. 892. đakon Firmin knezu Mutimiru glorioso duce. Na počasni naslov nuka nas ne samo to, što se taj naziv nikad više ne opetuje, već naročito, što je ono magnum smješteno poslije ducem. Na ovo Šišićevo razlaganje o ovim napisima može se primjetiti ovo: Ako ove dvije ploče nisu dijelovi jedne suvisle cjeline, i ako im napisi nisu u stilističkoj vezi, onda se ovi naravno ne mogu odgone

nuti onako, kako to čine Bulić i Radić, naime da je to jedan napis, koji se ima čitati ovako: „(Svatos)clau dux Hroatorum in tempus (mj. tempore) Dirzisclav(i) ducem magnum (mj. ducis magni)", a značio bi po njihovu mnijenju to, da je knez Svetoslav u doba Držislavovo sa

gradio ili popravio dotičnu crkvu ili dijelove njezine. Budući da bi to imale biti dvije različite ploče, a na svakoj je navedeno ime druge ličnosti, to onda otuda slijedi, da su dvije različite ličnosti učinile nešto na probit rečene crkve, jedna je Držislav, a druga onaj clu (= slav). Šišić ni ne kuša odgonenuti ime ove druge ličnosti, jer veli, da se iz onoga clu ne može ništa pročitati, tek iz ostalih riječi napisa da 6

) Zašto se to ne bi dalo zamisliti? Zar nije bilo slučajeva u povijesti, da su se pretendenti na ispražnjeni prijestol iza međusobne borbe nagodili i zajedno vladali, pače i takovi, koji nisu bili bliži rođaci. Sjetimo se samo njemačkih vladara Ljudevita IV. Bavarca (1314—1347.) i Fridrika (III.) Lijepoga (1314—1330.), koji su se dugo međusobno borili za prijestol, ali su se na koncu (iza bitke kod Miihldorfa g. 1322., u kojoj je Fridrik bio svladan i onda utamničen) nagodili tako, da su oba zajednički vladali sve do Fridrikove smrti g. 1330. Dakako da je Ljudevit IV. bio glavni vladar, a Fridrik samo sjena. Tako je moglo biti i između Držislava i Svetoslava (kad bi tili braća) naime da su se posvadili zbog nasljedstva, i da su se konačno izmirili i zajedno vladali.