VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 4. - 216

216 dux sa veliki župan. No ja Sam u spomenutoj svojoj raspravi izrekao mnijenje, da će biti ispravnije, ako se te riječi prevedu sa knez i ve

liki knez, pa sam, oslanjajući se na dotadašnje mnijenje historičara, da su Svetoslav i Držislav braća, pokušao rastumačiti napis ovako : Držislav i Svetoslav vladali su zajedno, bilo da je tako odredio njihov otac Krešimir (II.) Stariji, ili da su se braća iza međusobne borbe nagodila tako, da je Držislav imao biti kralj, a Svetoslav njegov suvladar. Suvladari, a tako isto i kraljevi prije krunidbe zvali su se u Hrvatskoj knezovi (duces), kako nam to dokazuju primjeri iz kasnije hrvatske povijesti (na pr. Stjepan, sinovac i suvladar kralja Petra Kre

šimira IV. god. 1066. i Dimitrija Zvonimir prije krunidbe god. 1076.

4

) Prema tome se i Držislav prije svoje krunidbe nije mogao zvati kralj, nego samo knez, ali budući daje već tada imao uza se suvladara Sve

toslava pod naslovom kneza, vjerojatno je, da je za razliku od njega kao glavni vladar i budući kralj uzeo naslov veliki knez. Iz ovoga dakle doba (prije Držislavove krunidbe) imao bi poticati ovaj napis na onim dvjema pločama iz kninskoga Kapitula. Međutim protiv ovoga moga shvaćanja i tumačenja rečenoga na

pisa ustao je Šišić,

5

) pobijajući ga ovako : Obje ploče izrađene su isto

dobno, možda i od istoga majstora, a svaka od njih ima fragmenat ovećega napisa. Na jednom se jasno i sigurno čita: IRZISCLV DVCE(M) MAGNV(M), a na drugom : CLV DVX HROATOR(VM) IN TE(M)P(0

RIB)US D. Prvi nam dakle napis daje ime Držislav, dok je u drugom sačuvan samo konačni ostatak nekoga hrvatskoga imena clu, to jest (s)lav. Šišić je pomno i ponovno promatrao obje ove ploče u društvu sa fra Marunom u kninskom muzeju, pa su obojica suglasno konsta

tovali, da one nipošto ne čine cjelinu, što se već i po slici lasno može vidjeti. Pleteri na ploči s imenom Držislava posve su različiti od onih na drugoj ploči; ne toliko po veličini, već samo debljinom otprilike su ploče jednake, što nas još ne ovlašćuje na pomisao, da one baš mo

raju da budu dijelovi jedne suvisle cjeline, a pogotovo ne, da su im napisi u stilističkoj vezi. Onaj drugi, naime clu dux Hroatorum in temporibus d ima najprirodniji nastavak u riječi d(omini) . . . ., te se već i gramatički ne smije vezati s prvim, to jest tako, da ono D čini cjelinu s IRZISCLV, jer toga ne dopušta akuzativna forma duceni ma

gnum. Tumačenje, kao da to ide na račun sredovječne latinštine, upravo je nasilno i bez temelja, a najmanje prikladno za mišljenje, prema ko

jemu se tobože ima onim riječima dati smisao, da je Držislav svoga detronizovanoga brata Svetoslava uzeo nakon izmirenja za suvladara s naslovom dux. Takova se šta ne da ni zamisliti sve za slučaj, da 4

) Documenta br. 51. i 87. str. 66. i 103. 5

) „Genealoški prilozi o hrvatskoj narodnoj dinastiji" u „Vjesniku arh. društ." XIII. (1913/4.) str. 86—87.