VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 4. - 197
197 Prema tome nemamo razloga, da za onaj pene tražimo drugo značenje, nego ono, koje mu doista pripada, naime da znači gotovo, malne. U tom pako značenju hoće one riječi darovnice kazati, da se opseg spljetske nadbiskupije ne podudara sasvim s opsegom Trpimirove države. Po običnom shvaćanju riječi : gotovo, malne, morali bi uzeti, da jedan dio opsega Trpimirove države ne leži u opsegu spljetske nadbiskupije, kad se ona ne proteže sasvim, nego samo gotovo, malne po cijeloj hrvatskoj državi, To bi moglo vrijediti u onom slučaju, kad bi Posavska Hrvatska pripadala u državnom pogledu pod Trpimirovu hrvatsku državu, a u crkvenom pogledu ne bi bila podvržena spljet skoj nadbiskupiji, nego kojoj drugoj (n. pr. akvilejskoj). Onda bi bio jedan dio Trpimirove države, koji ne bi bio pod spljetskom nadbiskupijom, pa bi po tome bilo opravdano reći, da se spljetska nadbiskupija proteže malne po cijeloj hrvatskoj državi. 25 ) No Posavska Hrvatska nije onda spadala pod Trpimirovu državu, pa se zato one riječi povelje ne mogu ovako tumačiti. Morao bi dakle biti kakvi drugi dio Trpimirove države, koji ne bi bio pod crkvenom vlasti spljetske nadbiskupije, nego pod nekom drugom metropolijom. I doista bi po mnijenju Sišićevu („Priručnik" I, 1. str. 191.) bio jedan takav dio. On naime uzimlje, da je tada (g. 852.) krčka bisku pija, koja je (zajedno s osorskom) potpadala pod akvilejskoga patrijarha u Gradežu (a ne pod spljetskoga nadbiskupa), imala u svojoj crkvenoj vlasti i jedan dio hrvatske države, naime primorje od Raše na jug, onako kako je to imala i u docnije vrijeme, sve dok nije potpala pod novo osnovanu nadbiskupiju zadarsku (1154.) i sve do obnovljenja senjske biskupije (1185.). Na taj dakle mali dio hrvatske države smi jeraju po mnijenju Sišićevu riječi Trpimirove povelje, jer on nije pri padao spljetskoj nadbiskupiji, nego akvilejskoj. Medjutim ova tvrdnja mogla bi biti opravdana samo u. tom slu čaju, kad bi stalno znali, da je taj hrvatski kraj već onda g. 852. pri padao krčkoj biskupiji. No to nije vjerojatno. Klaić 2C ) veli o tom ovako: „Za bizantskoga cara Vasilija I. primljeni su oko g. 878. svi romanski gradovi Dalmacije, a s njima i Krk, u zaštitu hrvat, kneza Sedeslava ... U isto vrijeme, ako ne već prije, otkinuta bi krčka biskupija (zajedno s osorskom) od akvilejske patrijaršije u Gradu, te bi privaljena spljetskoj nadbiskupiji, koja se je još od g. 852. smatrala za metropolu hrvatske države. Jamačno je tada krčkomu biskupu pro širena vlast na kopnu hrvatskomu, te je zadobio župe i oblasti, koje 25 ) Toga je mnijenja Salagins (o. c. lib. IV. cap. VI. § 16. str. 70.), koji veli: „Aliquid igitur de regione Croatarum ei (sc. salonitano metropolitae) non paruit: quid illud, nisi Savia regio Croatarum? (koji kraj je po njegovu mnijenju tada potpadao pod solnogradskoga nadbiskupa). a6 ) „Krčki knezovi Frankapani" Knj. I. Zagreb 1901. str. 78—79.