VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 3. - 168

168 od mora, jer niko im se ne opire u onom kraju i ne smeta im se. Oni nasuprot nalaze otpora u dubrovačkoj oblasti, treba da tu prodju kao lupeži i ukrcaju se kradimice u pustijem mjestima. Ako dak'e muselin hoće da na njih navaljuje, to može ne u oblasti dubrovačkoj, nego u svojoj i tako bolju uslugu, učiniti Porti; drukčije siluje turske podanike, da se združe s hajducima. Napokon ga vlada ovlašćuje, kad bi muselin hotio proći preko Mrcina u Hercegnovi, da mu to dopusti nudjajući mu obični ručak i da postupa s njim prijateljski, ali da mu ne dopusti ulazak u Mrcine. Pošto pako neki hajduci bijahu se ponudili, da će odbraniti Ko

navljane od muselina,, vlada mu naredi da odbije njihovu ponudu i da im ne dopusti nikakov prolazak. Tri dana docnije, t. j. 30. avgusta 1662., republika naredi Marto

ici Zamanji da podje sa 200 oružanijeh ljudi iz Konavala u Plat u Župu i namjesti vojnike na najzgodnije položaje i s ovijem i s dru

gijem četama opriječi se muselinu, ako bi ovaj hotio navaliti na Župu. U ovu svrhu imao se dogovoriti s kapetanom brgatskijem i urediti uhodarenje. Pogibelj od Turaka bješe veoma ozbiljna i sasvijem bliska, jer senat u svome popodnevnome vijećanju 22. avgusta 1662. zabrani svi

jem rogatima, da unaprijeda izlaze iz grada obdan ili obnoć; 30. avgusta pak privolom senata biše dovedene mnoge obitelji u grad. Stoprv 16. septembra 1662. počinjaše se udaljivati pogibelj, jer senat otpusti ono četrdeset vojnika na Brgatu i odluči da će se ot

pustiti vojnici u Konavlima, kad bi se muselin odalečio za dan hoda od Ljubomira. Konačni otpust vojnika senat odluči tek 21. oktobra 1662. I gusari napastovahu republiku u ovo doba. Navesti ćemo jedan dogadjaj iz g. 1660., to je dvije godine prije umorstva što počini Ka

boga. Turska fusta (vrsta broda) prežaše brodare oko Lastova početkom oktobra 1660. i trčaše za jednom brodicom od pomenutog ostrva do Korčule. Republika pošalje protiv nje dva brigantina do Vratnika, da je zarobe; ali gusarska im se fusta izmakne i nekoliko dana poslije iskrca na Mljet momčad, koja ote plijena, premda im se Mljećani bi

jahu oprli oružjem. Fusta napokon nastrada i razbi se pod Prožurom na Mljetu spasivši se živi na brodu samo četvorica, t. j. Vuko Cvjetkov, Gjivo Ivanov i dva sužnja, koja momčad bijaše prije pohvatala, a drugi od momčadi bijahu poginuli ili u moru, ili za boja na suhu, Tada republika naredi mljetskome knezu da zavede pravdu o stvari, da pošalje u Dubrovnik čela, gvoždje i što drugo od fuste, a da razdijeli ostalo Mljećanima, koji se bijahu borili protiv onijeh gusara; zatijem naredi 25. oktobra 1660. opatu mljetskomu, da primi od kneza zarobljenika Vuka Cvjetkova i da ga zatvori u malu kulu manastirsku. Knezu pak Savinu Marinovu Menčetiću naredi pismom