VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 3. - 169

169 istog dana, da predade Cvjetkova opatu, a poslije da pusti slobodna dva sužnja, ali izvan države i napokon da potajno učini umrijeti Gjiva Ivanova i da to učini a da jedni ne znadu ništa o drugijem. Ovako se republika oslobodi od onijeh gusara. 3. Kaboga ubija vlastelina, njegov zatvor i raspra republike s nad

biskupom. Onijem što se dosad reklo dokazano je, da u doba umorstva, što Kaboga počini 26. jula 1662., Dubrovniku prijećaše najbliskija pogibelj od Turaka, koja iščezne tek svrhom oktobra 1662., tri mjeseca iza umorstva. Ali pošto kandijski rat trajaše do 1669., pogibelj od Turaka i ona od hajduka bijaše hronična i pojavljivaše se periodično. Treba ovome priložiti novu pogibelj od Turaka zbog njihova prvoga rata sa Leopoldom I. g. 1663. Ne bijaše stoga nikakvo čudo, ako su intimni odnošaji pojedinijeh Dubrovčana s Turcima bili sumnjivi dubrovačkoj vladi, koja nije mogla dopustiti da Dubrovčani njima, ustupaj u oružje i džebanu, što papa bješe zabranio svijem kršćanima. Marojica Kaboga pak i zbog javnijeh služaba, koje već obnašaše, a neke od njih već napomenusmo, imao je mnogo ličnijeh poznanstava s Turcima. Njegovo prijateljevanje s nekijem od njih bijaše vrlo srdačno i doprlo dotle, da on dade jednome od njih tešku pušku za zid. On je imao ljetnikovac u gruškoj Rijeci, gdje je sprovadjao ljeto u dan

gubici. Mjeseca jula 1662. otide onamo da prodje neko vrijeme i po

vede sobom kao gosta turskoga emina, koji je službovao na Pločama i pozvao u sebe i druge Turke, svoje znance i prijatelje iz Hercego vine, da se samo po svoj prilici razuzdano goste. Žarko rodoljublje, što Marojica svedj osjećaše i iskazivaše za Dubrovnik, tako da postade spasiteljem grada iza trešnje,' isključivaše mal ne sasvijem svaku sumnju glede njega; ali vlada dubrovačka ne bijaše onda ovoga mnijenja, jer malo vijeće pridruženjem drugijeh časnika, koji mu pripadahu, pretresaše 25. jula 1662. ponašanje Maro

jičino i nadje ga prekornijem. U vijećanju bijaše i umoljenik Nikša Gavdjin Sorgo, koji bijaše u odmakloj dobi od šezdeset godina te s bolesti od uloga bio se dao donijeti u vijeće. Njegov mladji brat bješe oženjen za jednu sestru Marojičinu. Sorgo, poznajući razuzdan život Marojičin, navali žestokijem govorom na njega kudeći njegovo ponašanje i uvrjedljivu preuzetnost prema korčulanskome popu i prema činovniku nad soli. Bi odlučeno prizvati Marojicu pismeno iz Rijeke, da se ončas prikaže vijeću. Marojica otpusti odmah Turke, kad primi ovaj priziv maloga vijeća; ali rasrdjen ovom presudnom naredbom, ne htjede poći odmah u Dubrovnik, nego se svrati u Gruž, gdje prkosno prenoći i tek sutra

dan ujutro 26. jula 1662. dodje u grad. Tad bi pozvat u malo