VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 3. - 166
166 talo ranjeno, izmedju njih i Neretvanski kapetan u koljeno, i da su tri Dubrovčanina ostala mrtva. Iza toga Neretvanski kapetan, izvrši uzmak. Ali republika bojeći se, da se ne bi povratio, naredi ovoj trojici vla stele, koji bijahu onamo poslati, t. j. Kabogi, Červi i Gjordjiću, da raz dijele izmedju sebe oružane ljude, Kabogi, da stoji u Topolu, Djordjiću u Smokovljanima a. Červi u Čepikućama, da ustroje uhodarstvo za nadgledanje Turaka, da budu u doticaju sa stonskim sindakom i medju sobom, i da se pomažu svrhom da odbiju novo napredovanje Turaka. U toliko Marojici Kabogi republika povjeri tajno poslanstvo za Turke i to komisijom 20. aprila 1661. koja bi upravljena njemu, a Červi u njegovoj izočnosti. Marojica imao je biti ugovarao 2a jedan ars, a sada mu se naredjivalo, da nastavi ugovaranje, pozove dvije age turske u sebe na dubrovačko zemljište, ili dajbudi na more kod Imotice, da potroši za ovaj ars do osamdeset dukata za dar, koji bi se imao dati onoj dvojici, za platu kadiji i da tajno bude nagovoren Abasaga Djagrović, da pita službu neretvanskog kapetana a da agi obeća, da bi ga republika poduprla u Carigradu preko svojijeh pokli sara uz uvjet da zadrži službu za sebe i da je ne ustupi drugomu. Ovà ugovaranja Kaboga bijaše započeo već prije, ali pošto u toliko bijaše pitao dopust, Červa imao ih je dovršiti, ako bi onaj bio već odputovao. Kaboga je imao svedj držati užase oružanijeh ljudi i za bezbjednost protiv hajduka. Kasnije ljeti 1661., t. j. godinu dana prije no što Koboga počini umorstvo (26. jula 1662.), nova pogibelj bijaše se pojavila republici sa strane Turaka. Muselin ili zamjenik Alipaše, generala ili serašćera turskoga u Hercegovini, kupljaše u jugoistočnome kraju ove zemlje u okolici Nikšića i Banjana mnogo oružanijeh ljudi namjerom neprija teljskom prema republici, da nasrne možebit na knežiju Konavosku i nametne prisilnu novčanu porezu, a bijaše već skupio tisuću i više boraca. , Republika morade preduzeti nekoliko mjera na odbranu svojijeh granica, te oboruža i spremi Brgaćane, Župljane, Konavljane, Primorce i Stonjane a naredi Andriji L. Sorgu,, da učini pregledbu sviju Brga ćana i Župljana i da krene s njima put Mlina u Župi, pa da ih pusti kući opomenom, da će biti pripaljen glasnik, ako bi nastala pogibelj od Turaka. Jerku M. Sorgu bi naredjeno, da unovači sve Konavljane sposobne za oružje. Za svakog vojnika bi odredjena plata od tri groša na dan. Isti nalog bi podijeljen Andriji Pueiću za Primorje a Serafinu M' Boni za stonsku knežiju i za Stonski rat. I pošto republika uprav sumnjaše da muselinova namjera bijaše, da provali, s Banjana u konavosku knežiju, naredi 27. avgusta 166|. Savinu! Seralinovu Zamanji, da otide u Kortavle sa druga dva vlaste ; i
