VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 3. - 164
164 Ni teška tamnica kroz pet godina ne mogaše ukrotiti žestinu njegove ćudi, jer kad se g. 1671. vrati kao poslanik iz Carigrada i budući u kontumaciji na Pločama, izlupa 27. oktobra i rani Andriju Andrijašia, kapetana lazareta, navaljujući na njega, uvredljivijem i ne pristojnijem riječima, jer ovaj, a da se ne ogriješi o poštovanju prema Kabogi, bijaše naredio da se vrati na stražu nad kontumacijom jed nome vojniku, kojega Kaboga hoćaše bez dopusta poslati u grad. 1 ) Četiri godine poslije, 1675., jer njegovu kravu,'koja je pasla na tudjoj zemlji, bijahu zaplijenili kmeti Miha Petrova Zamanje, vlasnika onog pašnjaka, Kaboga navali na Zamanju pod trijemovima kneževskog Dvora uprav ondje, gdje 1662. bijaše nožem ubio šezdesetgodišnjeg Sorga, lupaše ga više puta mačem pljoštimice i napokon ga rani. 2 ) Kaboga zaslužuje ipak priznanje, što se ukroti u odmakloj dobi života, jer kad se jednom u Carigradu nadje u zadjevici s drugijem Dubrovčaninom u zgradi poslanstva, ustegne se od ruku, premda iza zivan. 2. Kabožine zasluge u službi protiv hajduka, koji kao i gusari uz nemiruju Dubrovnik. U ono doba, kad Marojica' postade ubojicom, Dubrovnik bijaše u neprestanoj trzavici zbog nasilja sa strane Turaka, gusara i hajduka. Ovi posljednji u službi mletačkoj navaljivahu na tursku Hercegovinu (za kandijskog rata) a prolazeći i vraćajući se kroz dubrovačko zem ljište povredjivahu njegovu neutralnost i razdraživahu tako protiv Du brovčana Turke, koji ih držahu popustljivijem prema hajducima i često prijećahu republici i nasrčahu i oni na dubrovačko zemljište. Dubrovčani, mučeni ovijem neprilikama, često se tužahu mle tačkome provedituru u Zadru, sinjoriji u Mlecima i Turcima, te više od jedanput moradoše obezbjediti svoje granice i preduzeti izvanredne mjere opskrbljujući vojnicima sve svoje zemljište. Da se opre hajducima, vlada dubrovačka 1660. oruža cijelu svoju granicu i pošalje našega Marojicu Brnjinu Kabogu u Konavle, a Ju nija Lampričina červu u Primorje. Kabogi naredi komisijom od 25. septembra 1660., da otide za mjesec dana u Konavle sa deset oruža žanijeh ljudi i jednijem glavarom, da stane u Vodovalji ili u Banima kao okupištu, oruža najbolje Konavljanje i razdijeli im oružje i dže banu, da po znakovima prije ugovorenijem dotrče da odbiju hajduke, ako bi se pojavili u onome kraju. Ako bi se pako oni sa plijenom vratili iz Turske, Konavljani imali su navaliti na njih, oteti im plijen, potući ih i istrijebiti i potopiti njihove ladje držeći svuda uhodnike, koji ') Up. moju „Sitnicu" o njemu u „Srdju" g. 1904. str. 503 i ost. 2 ) Up. moju .Sitnicu" u „Srdju" g. 1904. str. 1070. i ost.
