VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)
Strana - Sveska 3. - 163
Marojica Kaboga u zgodama Dubrovnika. Gradju za rivu radnju crpio sam većinom iz dubrovačkog arhiva, biva iz knjiga Rogatorum, iz knjiga velikog i malog vijeća, iz knjiga Commissioni dl Levante i Ponente; osim toga iz akta procesa, po kojijem sam i opisao neke pojedine slučajeve u mojijem „Sitnice iz dubrovačke prošlosti u „Srdju" 1894. g. ; napokon iz prepiske izmedju Miha Sorga Bobalia iz Mletaka i dubrovačke republike, o čemu navedoh ukupno gradivo u programima dubrovačke gimnazije 1895. i 1896. godine, i iz koje druge knjige; crpio sam takodjer nešto i iz pisama Franja Bobalia svome nećaku Marku Tomovu Bassegli u Mlecima, koja su privatna svojina gospodina Vita plem. Bassegli Gozze; o tijem sam pismima donio bio neke podatke u mojem članku o velikoj trešnji u Dubrovniku u kalendaru „Boka", koji je izašao za god. 1912. i. Znamenitost Marojičina i njegova ćud. Marojica Kaboga u službi republike prije velikog potresa 1667. suzbijaše hajduke g. 1660. i 1661. i Turke neretvanske g. 1661. te ugo varaše s ovijem posljednjijem po nalogu republike. Bijaše u tamnici zbog umorstva od 28. jula 1662. do petka velikoga iza potresa 1667. Kad izidje iz nje, poče sticati velikijeh zasluga za domovinu, bilo kad uspostavi red u republici i ukine strašno bezvladje, bilo kada poslije djelovaše u Turskoj kao poslanik i izlagaše svoj život za republiku ; stoga se on zajedno sa još nekom izabranom vlastelom može slaviti kao spasitelj Dubrovnika u ogromnoj nesreći potresa i u teškoj pogibelji od Turaka. Marojica Kaboga, sa nadimkom Špaletin ili Spaletić, bijaše pun oholosti, velike eneržije i izvanredne žestine i naprasit. Ončas bi po bijesnio, netom bi se zavadio s kijem, pa bio ovaj i vlastelin kako i on, javni časnik ili svećenik. Kad bi ga zaslijepio gnjev, navaljivao je na protivnika uvredljivijem i nepristojnijem riječima, pa bi udarao na njega s onijem što bi mu došlo pod ruke, štapom, kamenjem, no žem ili mačem. Prije no što on postade ubojicom 1662., jednom prodje korčulanski pop ispred Kaboge, a da ga ne pozdravi. Zbog ovog po povog umišljenog nehajstva Kabogi se smrkne pred očima, pukne u srdžbu, nasrne na nj, mačićem vjerojatno, i presječe mu klobuk. Drugi put susrete jednog činovnika nad soli, trgne iz korica mač s istog razloga i stane ga s njim pljoštimice tući, dok se mač ne razbije.
