VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 18

18 carevi, a pošto je i sama ta partikula autoritativnija od jednostavnoga δτι, može se reći, da neobradjeni ulomci sa ίστέον οτι potiću od samoga cara. Za to govori i činjenica, što fragmenti sa ίστέον δτι pokazuju neku površnost, jer se dogadja, da se opetuju; n. pr. u gl. 21. (Patr. p. 207, 208) opetuje se pripovijest ο kolosu na Rodu u drugom frag

mentu, koji počimlje sa ίστέον δτι, koja je već bila prikazana u gl. XX.; u gl. 27. spominje dva puta mletački Rivus altus

; u gl. 40. in fine ope

tuje jedan ulomak sa ίστέον δτι ono što je već rečeno za Gilu i Kar

hasa prije, to jest da su zvanja, a ne imena. Taku površnost ne bi se usudio imati carev kaki pomoćnik. Tim dakako ne ću da rečem, da ulomci sa δτι nisu carevi, već jedino držim, da možda nisu svi carevi, dočim se za one sa ίστέον δτι može uzeti, da su vrlo vjerojatno carevi, ako možda i ima koji izu

zetak, da je već car u kom predlošku našao ίστέον δτι. Manojlović (I. p. 21) drži ove dodatke, koji počimlju sa δτι. od

nosno ίστέον δτι, ne samo dodacima samoga autora,

76

) već i kao ,,me

kaničke dodatke k štivu, otprilike onako, kako bi se u današnje vrijeme u kakvoj čitanci iza velikoga glavnoga štiva dodalo nekoliko stvari, koje je dobro zapamtiti, ako i ne stoje stvarno u vezi sa štivom, ali se tiču istoga grada i bližnjih predjela". Za ove dakle fragmente nije bila — po Manojloviću — naumljena nikakova dalnja obradba, koja bi ih u jedinstvenu cjelinu dovela sa samom glavom, odnosno štivom, koje glava sadržaje. Tako nam stvar tumači Manojlović, naročito na podlozi dodataka k 53. glavi ο Hersonu. Ja nasuprot držim, da se ti dodaci nemaju smatrati konačnima, već da je pisac, kad ih je napisao ili od kuda prepisao, kao n. pr. baš u gl. 53. ο Hersonu, koji je etnogra

fički opis, da je onda tome još dodao od druguda podatke, koji su u savezu sa dotičnim štivom, i koje je mislio kašnje kod konačne izradbe upotrebiti. Za to i nalazimo gdjekoja ovaka fragmenta sa δτι sa tekstom tako reći posvema srasla, kao n. pr. u gl. 1. ο Pečenezima, u gl. 2. ο polasku Rusa u Carigrad i drugdje. To su već obradjene glave. Dočim nam baš prispodabljanje onih 9 dodataka na koncu glave 53. ο Her

sonu, sa glavnim sadržajem štiva te glave pokazuje, da je ova glava ostala neizradjenom. Ova se naime sastoji iz prepisa nekoga herson

skoga spomenara, koji su i na mnogim mjestima sa: ,,φησί" (to jest: veli spomenar) citira, pa onda iz 9 dodataka, koji se svaki tiče Her

sona. Dakako, da je kod toga lako nastalo i opetovanja, i pogrješaka, kao n. pr. u 31. glavi, gdje je fragmentarni dodaTak, da je hrvatski arhon bio odvajkada podvrgnut' romajskom caru, i nikada arhontu Bulgarije, očito krivo stavljen. Taj fragmenat ima smisla u gl. 32., gdje car hoće dokazati, da Srbija nije nikada potpadala pod bugarski '

β

) ο. c. Prva rasprava p. op. 21.