VJESNIK 20. (ZAGREB, 1918.)

Strana - Sveska 3. - 155

s

e pokrstili : na drugom opet mjestu (gl. 30. str. 145.) kaže on, kako već rekosmo, da su oni bili pokršteni iza oslobođenja od franačkoga jarma za kneza Porina. Već smo spomenuli, da Marquardt) smatra Porgn i Porina istovjetnima s hrv.-dalm. knezom Bornom (iz po

četka IX. stolj.), i prema tome da je Porga pogrješno učinjen suvre

menikom Heraklijevim. Kad bi ta tvrdnja stajala, onda bi se prema tim Porfirogenetovim vijestima moglo uzeti, da su se Hrvati pokrstili istom početkom IX. stolj. ; no moglo bi biti i drugačije, naime da su bila dva razna Borne od kojih je jedan (t. j. Porga) živio u VII. stolj., a drugi (t. j. Porin) u IX. stolj. Međutim Porga ne mora biti istovjetan 5 Bornom ; Rački

150

) uzimlje, da Ilopfa stoji možda mjesto Bopfa, a ovo mjesto Bopxà, slav. Borka (BopbKa, BopiiKa), dok Iloptvo; mjesto Boptvoc da odgovara Borni. Ako su to pako dva razna lica, onda se je i pokrštenje Hrvata (po samom Porfirogenetovom pripovijedanju; moglo dogoditi i u drugo doba, a ne u doba Borne, naime u VII. stolj., u koje doba (po Porfirogenetu) i spada Porga (= Borka). Vijesti Porfirogenetove mogu poslužiti i za to, da pobliže ozna

čimo doba, kad se je to pokrštenje u VII. stolj. moglo dogoditi. Bu

dući da Porfirogenet veli, da su se Hrvati u doba Heraklija pokrstili za (Porge) sina onoga kneza, za kojega su se nastanili u Dalmaciji, slijedi nedvojbeno, kako uzimlje i Rački, da je morao proteći neki duži vremenski odsjek između ta dva događaja, dakle da se opće po

krštenje Hrvata nije moglo dogoditi još za cara Heraklija, za kojega se zbilo i doseljenje njihovo.

151

) Prvi počeci mogli su se doista dogoditi i za Heraklija, kako već sprijeda navedosmo. Kad je ono g. 620. nastao mir između Avara i Hrvata sjedne strane i bizantinskoga carstva s druge strane, nastalo je, kako već rekosmo, neko vrijeme mirnije doba u Dalmaciji, tako da su Romani i Hrvati stali međusobno općiti, trgovati i zeniti se. Ovo posljednje možemo samo tako razumjeti, ako uzmemo, da su latinski svećenici iz Spljeta (a tako valjda i iz drugih latinskih dalmatinskih gradova) nastojali raširiti barem među bližim Hrvatima kršćansku vjeru, i da su u tom donekle i uspijevali. Dalje smo rekli, da je jamačno i onaj papinski poslanik, opat Martin, ne samo pobirao moći svetaca i otkupljivao kršćanske sužnje, nego među Hrvatima djelovao kao kršćan

U9

) „Osteuropäische und ostasiatische Streifzüge" Leipzig 1903. str. XVII—XVIII. 15

°) „Documenta" br. 164, 4. str. 291. ,51

) „Documenta" 1. c, gdje se veli: „Maius temporis intervallum inter Dalmatiae occupationem et . conversionem effluxisse vel ipse Constantinus supponit eo, quod baptismum nationis sub principe Porga, filio ducis, sub quo Dalmatia occupata fuit, evenisse dicat". — Moguće je, da ovaj Porfirogenetov Porga i nije historička ličnost, ali zato ipak može se iz ovih Porfirogenetovih vijesti zaključiti, da se je (po tradiciji ili po zapisima) krštenje Hrvata dogodilo jedan ljudski vijek iza doseljenja njihova na jug.