VJESNIK 19. (ZAGREB, 1917.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 42

42 posve sakrivala glavu i lice. On je takodjer samo čuti mogao, da su taj vijenac vidjeli još godine 1765., kada su u Bukureštu one povoje s glave navodno skidali. 2. Nije Subotin vidio ni habita, nego četiri povoja na tijelu koje i opisuje, a samo iznosi, da su oni u Bukureštu 1765. na našemu svecu našli „donje odijelo, skrojeno poput našeg habita". 3. On je vidio od čitavoga tijela „samo ruke

1

' „plus quam manus nudas non vidi", a na lijesu sliku, koja je predstavljala „sveca u habitu i superpeliciju, ali ne na grčki način", u lijesu pako „pismeno svje

dočanstvo

11

, da je Barbul ovo tijelo kupio od Turaka, koji ga uzeše iz jedne crkve u Ugarskoj, odnosno Slavoniji. Ovo troje je bilo dostatno, da potvrdi ono, što se povrh toga pripovijedalo ob ovom tijelu, kao tijelu Kapistrana, i da u Subotinu pobudi vjeru, da je ovo zaista njegovo tijelo. M. i. (madžarski istraživaoci od god. 1917.) su takodjer sve ovo vidjeti mogli. Ali oni ističu, da nema tamo onoga Barbulova svjedo

čanstva, da na glavi nema redovničkoga vijenca, da se za ovo tijelo isto tako može reći, da je Kapistranovo kao i Gligorijevo. Mi se čudimo

t

m. i

—cima! Vijenca na glavi i habita nije vidio ni Subotin, pa je vjerovao u Kapistrana. Ako pismena svjedočanstva nema sada, iz toga ne slijedi da ga nije bilo. Vrijedjali bi Subotina, kada bi rekli, da ga on nije vidio a spominje ga. Ako ga sada nema, baš to je dokaz, da je bilo i da je baš zato, što se tvrdilo, da je to ka

tolički svetac, bilo odanle uklonjeno. Da je nestalo iz čista mira, u to ne možemo vjerovati. U ostalom, što navodi Subotin mogli bi i m. i. vje

rovati, budući, da je on bio bliže onim izvorima, nego li m. i. i mi danas. Ne smeta ni to, što su m. i. našli samo desnu ruku, a Subotin veli, da je vidio „svete ruke". Već u Subotinovom izvještaju čitamo nekoliko put samo o jednoj ruci, pa je možda i ovo mjesto, gdje se govori o „svetim rukama" krivo prepisano, buduć da izmedju „sacra manus" i „sacrae manus" nije velika razlika. Moguće je takodjer i to, da su zbilja poslije god. 1756. jednu ruku oduzeli i kao relikviju dali kojoj drugoj crkvi. M. i. drže „da nakon onoga,, što su vidjeli, ne može se odlučiti u tom pitanju: jesu li data Subotinova historijske činjenice", poimence : „daje svetac donesen iz Ugarske i da to nije nitko drugi, nego baš Ivan Kapistran". „Da je svetac donesen iz Ugarske odnosno Slavonije" historijska je činjenica, koju potvrdjuje, istina izgubljeni Barbulov spis, ali spis, koji je Subotin vidio, a sigurno i čitao, a i razumio kao provincijal bugarskovlaški. A „da to nije nitko drugi, nego baš Ivan Kapistran" i opet nam potvrdjuje svojim uvjerenjem Subotin, kada kaže: „Naš sveti red nije izgubio nijedno nepokvareno tijelo, osim tijela sv. I. Kapistrana, za koje