VJESNIK 19. (ZAGREB, 1917.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 43

43 znamo, da je u Iloku saranjeno i izgubljeno i da nitko nije pronašao, kamo je dospjelo". Dapače m. i. sami vele, da će i nakon nekih palih dokaza — tu misle „na vijenac na glavi" „

habit", koji za nas i nijesu odlučujući — ipak se naći mnogi, koji će medju mogućnostima na prvo mjesto sta

viti ono mnijenje, „da je naš Kapistran u Bistrici". Spominju i nekoga rumunjskoga učenjaka, koji da je ispitao hi

storijska data, pa o tome napisao raspravu u rumunjskom časopisu „Civilta Catholica". Rezultat ovoga rada da sumira isti slijedećim ri

ječima: „Ja se ne bih usudio zakleti, da je onaj svetac u Bistrici sv. Ivan Kapistran, ali držim, da se «ne bi mogao naći koji savjesni učenjak, koji bi se pod zakletvom usudio to poricati". Kada dakle sporedimo razloge uvjerenja Subotina, o Kapistranu, s navodima o dvojbi m. i., to se moramo čuditi, zašto su m. i. odu

stali od uvjerenja, da je u Bistrici pravo tijelo Kapistrana. Ali tko zna, možda je baš volja Božja, da su si oni ovakav sud stvorili. Kada sam ja čitao u peštanskim novinama, da su oni pošli u potragu za Kapistranom, i da su ga donijeli u Ugarsku (što je bilo krivo !), pisao sam sadašnjem kapistranskom provincijalu i zastupao stanovište, da se to tijelo imade prenijeti u Ilok. Provincijal mi je odgovorio : „Na žalost moradosmo izjaviti, da spominjano tijelo nije ono sv. I. Kapi

strana, pa se vratismo kući s negativnim uspjehom. U takovim okolno

stima nije ni riječ pala o prenosu sv. tijela. Novine su mnogo o tome pisale, ali ne objektivno. Što bi se dogodilo, da smo tijelo našli, ne znam. Ne ću da proričem, ali bi ga Ilok teško dobio, premda sigurno imade naslov, da ga traži". Ovo zadnje me je osupnulo. Kako sam se davno zanimao za sve

? što se tiče Kapistrana, čitao sam sve, što sam samo mogao o njemu, pa i do najmanjih sitnica. Tako sam kod Hermanna našao, da je svetac baš u Iloku želio umrijeti, dakle ovdje i počivati. Nikola Iločki naime 1460. piše o njemu, * da je „it spomenutom gradu našem Iloku, kako je to uvijek želio, sretno se s ovog svijeta preselio". Dapače isti Nikola drži, da je to i Božja volja bila, kada u toj istoj poslanici na prvake Italije kaže : „Scijenimo, da seje to dogodilo voljom Božjom (divinitus), daje ovaj samostan (naime iločki) njegovom presvetom tijelu dao grob." » Neugodno me se dakle dojmilo, što se je već sve bilo spremilo, da se Kapistrana otme Iloku, ali sam u rezultatu njihova nastojanja vidio prst božji, zato oni nijesu u bistričkom tijelu vidjeli Kapistrana. Ovaj atentat na naše pravo i na historiju imade da nas sada potakne, da se mi uputimo u Bistricu i pregledamo tijelo. Našim će se istra