VJESNIK 19. (ZAGREB, 1917.)

Strana - Sveska 1. i 2. - 38

38 Bistrice. Kako od Rimnika do Bistret ima zračna linija kojih 160 kim. očito je, da se pod ovom Barbulovom Bistricom ima razumjeti ona kod RimnikValcee. Daljnju sudbinu ovoga depozita saznajemo iz izvješća o. Suboti na, vrlo točno ispisanog. Tu nam provincijal iznosi najprije sve, što je čuo, napose, što je saznao od dva vlaška episkopa, koji su svoja data crpili navodno iz arkiva manastira bistričkoga. Prema ovomu se je god. 1593. Mihajel II., rumunjski vladar, zagovorio našemu svecu, da će k njemu hodočastiti. Na putu spriječen — jer je morao na vojnu proti Tatarima — ispunio je svoj zavjet kasnije i tom prilikom dao načiniti novi lijes, koji je bio „skupocjeniji od prijašnjega" (možda onoga iz Iloka), a posao, srebro, pozlata itd. kazivala, da je bio na

činjen u Mljecima. Kako iz ovoga vidimo, Bistrica je postala po sv. tijelu mjesto hodočašća za one krajeve, koje su nastavali „šizmatici". Neki su tvrdili, da je ovo tijelo sv. Gligorija Dekapoleos, koji da je umro u Carigradu mučeničkom smrću prigodom ikonoklastičnih borba u IX. vijeku, ali unatoč tomu ni kod njih samih nije prestala tradicija, da je ono tijelo „redovnika, katolika franjevca, Ivana*

. Za to su morali saznati i fra

njevci, dok g. 1628. salvatorijanski provincijal u Carigradu moli dozvolu, da smije sv. tijelo tražiti u granicama turskoga carstva. Napose su čuli franjevci, da onaj svetac imade obrijanu glavu i lice i vijenac oko glave, kako to nose franjevci. Ova je karakteristika po svoj prilici pri

padala tijelu od početka, još dok je bilo u Iloku, dok je nalazimo i kod onih, koji tvrde, da je tijelo Kapistranovo u kojem samostanu u Fru

škoj gori. Jedan je od njih po imenu o. Oton Schweizer (1758.) vidio „na tronu, na kojem je lijes u crkvi ležao, sliku franjevca"

. Ta se slika skrivala, pa je kaludjer, koji ju je Otonu pokazao, istoga molio, da ga ne oda. Premda su franjevci to znali, nitko se nije usudio stvar do kraja progledati. Medjutim je štovanje i vjera" u moć ovoga sveca sve više rasla, tako, da je jedan vladar rumunjski g. 1765. naredio, da se tijelo nje

govo imade prevesti u Bukurešt i tamo izložiti javnom štovanju, ne bi • li Bog od njih odvratio kugu. Proti volji svojoj donijeli su kaludjeri lijes na svojim ramenima, a onda na kolima, u pratnji naroda i episkopa najprije u Ribnik, u crkvu biskupsku. Tamo su lijes otvorili i „svakom dopustili, da poljubi ruku sveca". Slučaj je htio, da je odmah drugi dan nakon toga u Ribnik došao i spomenuti provincijal o. Franjo Subotin. To su čuli i ortodoksni biskupi, pa se čudili, da i on ne dolazi „poljubiti ruku • sveca", koji da je naš svetac. Posebno ga još pozvali, a on se radosno odazvao. Znao je, što fama drži o tom tijelu u Bistrici, pa se radovao, da će sada moći to tijelo vidjeti.