VJESNIK 19. (ZAGREB, 1917.)

Strana - Sveska 3. i 4. - 311

311 votopis s tačnim podacima i napisao u uvodu ovo: „Mladi učenjak, čiju sliku danas iznosimo, dobro nam je u Dubrovniku poznat jer dvije godine izasebe g. 1878. i 1879. boravio je ovdje medju nama svaki put više od dva mjeseca, učeći i premečući u našem arhivu vrela za hi

storiju južnijeh Slovena". O svom boravku i radu u Dubrovniku pisao je Jireček štošta i svojim znancima. Prof. Jagić javio mi je o tome evo ovo: „5. augusta 1880. poslao mi je iz Bugarske iz Rilskog manastira jedno pismo (još u Berlin), u kojem dolaze ove riječi: „Bio sam lani opet po drugi put u Dubrovniku, pokupio opet ogromno blago za istoriju političku, pa i nješto za istoriju literarnu, no sreća mi nije dala da izradim sve ovo". U jednom pismu, koje mi je Matković pisao u Berlin od 18. septembra 1878. stoje ove riječi: „Jireček misli ostati u Dubrovniku do uskrsa, moli potporu". Ako ja ove u kratko bačene riječi dobro razumijem. Jireček je bio htio ostati u Dubrovniku preko cijele zime sve do Uskrsa godine 1879. te je zato i molio potporu od jugosl. akademije, koje valjda nije dobio, te se zato i vratio negdje kasno pod jesen 1878. na

trag kući, a g. 1879. putovao onamo po drugi put, može biti sada s nekom potporom Jugoslav, akademije". U.bugarskoj službi ostao je pokojni Jireček do početka godine 1884. U toj državi, koja se bijaše tek rodila, i u narodu, koji ne imaše ni stalno odredjenog književnog jezika, radio je svim svojim silama za svoju svrhu i uredio je za pet godina pučko i srednje školstvo na uzoran način. Nema grane narodne prosvjete u Bugarskoj, za koju se Jireček ne bi brinuo. Podizanjem učiteljskih škola, dao je Bugarskoj prilike, da odgaja ljude, koji će dizati narodnu prosvjetu. A uza sve to brinuo se je i za čuvanje umjetničkih spomenika te ih i popisivao, osnovao je modernu državnu štampariju i položio čvrst osnov naro

dnom muzeju i narodnoj biblioteci. Iz razloga svoje službe pa i u fol

kloristične svrhe putovao ie po svim krajevima Bugarske i tako upoznao bit bugarskog naroda, bolje od ma koga drugoga. Izbor Jirečekov za bugarskog ministra nastave ne bijaše tek slu

čajan, jer je baš godine 1876. kako spomenusmo, izašla njegova: „Po

vjest naroda bugarskoga". To bijaše prvi sustavni prikaz historijskog razvoja bugarskog naroda, dar Bugarima, prije nego što postignuše na

rodnu samostalnost. Spomenusmo gore i razne prevode tog djela, ali treba ovdje osobito upozorit na drugi ruski prevod, koji je izašao u Odesi god. 1878. pa bio na više mjesta ispravljen i dopunjen od samog Jirečeka. Do dana današnjega ostalo je ovo djelo kao jedino, koje jasno i pouzdano prikazuje čitav predmet. Spomenutu radnju „die Heerstrasse von Belgrad nach Constantinopel und die Balkanpässe" od g. 1877. popunjava druga, koja je izašla dvije godine kasnije: „Die Handels

strassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien während des Mittel