VJESNIK 19. (ZAGREB, 1917.)
Strana - Sveska 3. i 4. - 309
309 Cechâch i na Morave" god. 1863.—1864., „Svod zakonû slovanskych" god. 1880." te „Historicky slovar slovanského prâva" god. 1904. Iz obitelji Jireček —Šafafik bijaše kao učenjak na glasu i Janko Safarik (1812.—1876.) sinovac Pavla Josipa Šafafika. Bijaše liječnik ali i profesor historije na beogradskom liceju, pa ravnatelj srpskog na rodnog muzeja, koji bijaše sam i osnovao, te biblioteke. Bavio se je numizmatikom a u Mlecima je sabirao gradju za „Srpske istorijske spomenike" (Glasnik XI. —XV.). U „Glasniku" je objelodanio više iz vora i studija iz oblasti srpske historije. Konstantin Josip Jireček rodio se je u Beču 24. srpnja 1854. godine. Gimnaziju je dovršio kao eksternist ) na bečkom Terezijanumu, a na praškom sveučilištu učio je historiju i filologiju. Bijaše veoma darovit, imao je mnogo ljubavi za jezike, te se je slavenskim jezicima bavio već kao gimnazijalac. Kad mu bijaše samo šesnaest godina obratio je na sebe pažnju G jure Daničića, koji ga s hvalom spominje u IV. knjizi „Starine" i tu spominje da se mladi Konstantin marljivo bavi slovenskim, naročito srpskim starinama. Kad mu bijaše tek 20 godina (god. 1874.) pohodio je prvi put Srbiju; najprije se je dovezao ladjom u Beograd pa je pohodio Šumadiju, Kragujevac, manastir Draču, Stragare, Arandjelovac. Tako je za prvi put došao na Balkansko polu ostrvo, koje je poslije tako lijepo ocrtao u svojim historijskim djelima. Pod naslovom „Srbsko, zemê i lid" opisao je god. 1875. u praškom časopisu „Osveta", u kome je i kasnije marljivo suradjivao, to svoje putovanje. Taj putopis ne odaje Jirečeka kao turistu već kao putnika s naučnim ciljevima pa očituje njegovo bogato historijsko i filološko znanje. Mladi učenjak bijaše naslijedio od svojih predja osobito lijepih vrlina ; kao i otac bijaše marljiv i ustrajan, kao djed postupao je pri svakom znanstvenom poslu vrlo kritično a izabrane probleme riješavao je savršenom tačnošću. Tradicija s materine strane približila ga je slo venskoj nauci uopće a Južnim Slovenima posebice. Svoj znanstveni rad započeo je god. 1871.. kad je u „Časopisu musea kràlovstvi Če skêho" ocjenjivao neke južnoslovenske radnje i knjige. Tad mu bijaše tek sedamnaest godina i tek bijaše ostavio gimnaziju. Godinu dana kasnije izdao je u Beču nakladom „Bugarskoga književničkoga društva u Braili" jedan pregled bugarske bibliografije („Knigopis na novobl garskata knižnina. — Bibliographie de la littérature bulgare mo derne 1806—1870"). Taj rad pokazuje, da je Jireček bio već u svezi s tadanjim bugarskim književnicima i da je sistematski radio u raznim bibliotekama. Na osnovi jednog starog rukopisa iz Šafarikove knjižnice *) Radi toga nema njegova imena u knjizi: Album der k. k. Theresianischen Akademie (1745—1913). Zusammengestellt von Max Freiherr v. GernellFlischbach, fort gesetzt und ergänzt von Camillo Manussi Edler von Montesole. Wien 1913.
