VJESNIK 18. (ZAGREB, 1916.)
Strana - SVESKA 1 - 42
42 vijeka nema, a ne samo da ga nema, već ga nije ni moglo biti. On uopće nije osoba trinaestoga vijeka. U 13. vijeku, kad su spomenuti sinovi Izakovi živjeli, nema još plemićkih porodičnih imena. Imena znamenitijih osoba bila su oznakom za sve njihove potomke, svi su bili njihovi „sinovi". Primjera za to ima dosta u povijesti srednjega vijeka. 2 Tako se može razumjeti, da je Jakša „sin Izaka" uistinu sin nekoga Jakoba. 3 Jakšin opet „brat" Junko roda je Ižanova. 4 Jakoba nema godine 1225., kad kralj Bela izuzimlje plemenite Križevčane od njihovih dužnosti prema križevačkom gradu, na životu, jer mu se u kraljevoj povelji navodi samo sin Jakša, a Ižan se spominje zadnjiput godine 1 217 5 . Budući su tako Jakob i Ižan savremenici, nema uz njih Izaku mjesta. Ako nijesu Jakša i Junk bili pravi sinovi Izaka, nije to mogao biti ni župan Juraj. 6 Dvije su činjenice, koje valja imati na umu, kad se traži Izak u ispravama dvanaestoga vijeka : naš Izak nije mogao živjeti pod konac toga vijeka, i samo je jedan Izak zabilježen u spomenicima koji može doći u obzir, jer druge osobe toga imena nalazile su se još samo u Dalmaciji. Da je Izak živio prije konca dvanaestoga vijeka, imamo 2 Karakterističan primjer podaje isprava kralja Bele od 14. siječnja 1265. (Cod. V. No. 820. p. 329.). Ispravom odredjuje kralj, da župan rovišćanski smije plemenitim svojim podložnicima suditi samo u zajednici s njegovim vjernim plemićima kraljevine Slavonije : Junkom sinom Izaka, Farkašem sinom Tolomera ili Stjepanom sinom Beluša bana. Da Stjepan nije mogao biti u doslovnom smislu sinom bana Beluša, to je jasno, jer je ban Beluš znamenita ličnost već za vladanja Bele I., ali jedva je i Farkaš bio sin Tölomerov, jer se Tolomer ili Tolimir spominje već godine 1201 kao posjednik u Komarnici (Cod III. No. 8. p. 9.). Farkaš takodjer pripada komarničkom plemstvu kao i spomenuti potomak bana Beluša (Cod. V. No. 954. p. 487. 1269.). Za primjer mogu se još navesti potomci bana Borića, Beluševa savremenika, koii se ponose imenom „sinovi Borića bana" (Cod. V. No. 643. p. 135. 1259.). 3 Cod. IV. No. 308. p. 343. 1248. Jakša je bio kao župan i podban ugledna osoba, te stoga često dolazi u spomenicima, ali ne uvijek s istim oznakama. Jpak je sigurno, da su sve varijante, s kojima to ime dolazi, oznaka za istu osobu. Prema Cod. IV. No. 205. p. 232. 1244. Jakša podban sin je Izaka; prema Cod. IV. No. 67. p. 71. 1238. srodnik je Junka i Jurja ; prema Cod. IV. No. 153. p. 170. 1242. rodjak je plemenitih Križevčana Tvrdislava i Tibe. Usporedi li se ova zadnja isprava s onom prvom od godine 1248 , Jakša podban isti je s Jakšom sinom Jakobovim, jer su i ovome sinovi Tibini rodjaci. Isto vrijedi i za one slučajeve, gdje Jakša dolazi bez svake pobliže oznake kao na jednoj ispravi kralja Bele od godine 1225. (Cod. III. No. 221 p. 247.), gdje uz ostale svoje srodnike dolazi takodjer sa spomenutim Tvrdislavom i Tibom. * Cod. VI. No. 339. p. 400. 1281. 5 Cod. III. No. 131. p. 150. 1217. Isprava je kralja Andrije, a tiče se nekih posjeda zagrebačke biskupije. Ižan je medjaš crkvenoga posjeda na potoku Orehovcu, gdje je kasnije posjed Junkov i Jakšin i nekih njihovih rodjaka. Po tome je sigurno, da Junko potječe baš od toga Ižana. Je li mu baš sin, nije moći ni ustvrditi ni zanijekati. Na istome se mjestu (kod Klenovnika) spominje Ižan već godine 1201. (Cod. III. No. 8. p. 9.). 6 Cod. IV. No. 359. p. 413. 1249.
