VJESNIK 18. (ZAGREB, 1916.)
Strana - SVESKA 1 - 43
43 dokaz u ispravi biskupa pečuškoga i gubernatora dalmatinskoga i hrvatskoga Kalana od godine 1 193., kojom potvrdjuje zagrebačkoj crkvi dobro Kamenik (Miholjac) teritorija kalničkoga. Nesumnjivi potomak Izakov spominjani Ižan bio je tada već kurijalnim županom križevačkim. On je kao medjaš posjeda bio i odredjen, da uvede biskupa u njegovo dobro. 7 Godine 1134. odredio je ostrogonski nadbiskup Felicijan u parbi biskupa zagrebačkoga za jednu njegovu šumu dubravskoga imanja, da neki Izak pokaže medje šume. Isti je Izak u istoj parbi bio uveo zagrebačkoga biskupa u posjed prijeporne zemlje za kralja Stjepana i biskupa zagrebačkoga Fančike, kapelana kralja Vladislava Svetoga i organizatora zagrebačke biskupije. 8 Uvjereni smo, da je Izak tako član križevačkoga plemstva, kao i Ižan, koji je šezdeset godina kasnije jednaku uslugu iskazao zagrebačkoj crkvi. Sto je Izak dvaput uveo biskupa u posjed dubravske šume, pokazuje, da je bio medjaš dubravskoga dobra. Drukčije niti bi mu povjerili službu, za koju je trebalo dobro poznavanje medja, niti bi on kao stranac nakon duga razmaka vremena za istu službu bio pri ruci. Medjaši dubravskoga posjeda bili su plemeniti ljudi križevački i rovišćanski. Prema Križevčanima tekla je medja od utoka potoka Konjske u Veliku do Lonje ispod Prilesja, a od Rovišćana je Dubravu dijelio isti potok Velika, što utiče u Česmu. S Rovišćanima je biskup i vodio parbu, pa su oni bili najmanje sposobni da biskupa uvedu u posjed zemlje, za koju su se otimali. 9 Preostaje dakle jedini zaključak, da je Izak pripadao plemenitim Križevčanima. Činjenica, što se Jakša, Junko i Juraj zovu sinovima Izaka, a da doista nijesu pravi sinovi nekoga Izaka već potomci Izaka, te što je Izak, čiji su svi potomci, živio prije konca dvanaestoga vijeka, kao i to što drugoga Izaka uopće, a kamo li Križevčanina u spomenicima ne nalazimo, daje nam pravo da Izaka, koji je uveo zagrebačkoga biskupa u posjed šume Dubrave, smatramo praocem plemenitih Križevčana i križevačkih župana Jakše, Junka i Jurja. Jakša, Junko i Juraj nijesu samo kao križevački župani pretstavnici plemenitih Križevčana, već su takodjer u krvnoj svezi sa svima Križevčanima, koji dolaze u spomenicima trinaestoga vijeka. S njima tvore jednu krvnu zajednicu, pleme križevačko. 1 Cod. II. No. 250. p. 265. 1193. 8 Cod. II. No. 42. p. 42. 1134. 9 Cod. III. No. 8. p. 10. 1201. Da su biskupa u posjedu šume smetali baš Rovišćani, vidi se iz nove presude kralja Stjepana godine 1163. (Cod. II. No. 94. p. 97.). U presudi se veli, da su šumu svojatali pripadnici šumećkoga grada, a to su doista Rovišćani i bili. U ispravi od god. 1201. opisuje se medja Dubrave prema Rovišću riječima: „ .... ide uz obalu već rečene Česme prema sjeveru do mjesta, gdje se potok Velika pridružuje već rečenoj Česmi i potok Velika dijeli zemlju šumećku . . .
