VJESNIK 1-2. (ZAGREB, 1915.)

Strana - Sveska 3. i 4. - 203

203 dvorskoj kancelariji neka se uredi poseban hrvatski odsjek. Haller je shvatio, da su ovi zaključci odgovor na nasilja za

jedničkoga sabora, koji je god. 1844. zaključio, da magjarski jezik mora za 6 godina postati uredovnim jezikom u Slavo

niji i u Primorju, a za 8 godina mora prevladati i u Hrvat

skoj. Da protiv sebe ne izazove osvetu naroda hrvatskoga, zahvali se Haller na jesen god. 1845. na banskoj časti, pa ode iz Hrvatske. Haller je živio još 30 godina, jer je umro tekar 5. ožujka 1875. u Beču. Iza Hallera ostade banska stolica nepopunjena preko 2 godine. Kroz to vrijeme vodio je banske poslove zagre

bački biskup Haulik. Narodni se pokret neumorno nastavio dalje, te je kralj Ferdinand god. 1846. dozvolio, da se na zagrebačkoj akademiji osnuje redovita katedra za hrvatski jezik, a 10. srpnja 1847. dozvoli kralj i osnutak „hrvatsko

slavonskoga književnog društva". Napokon dodje i najslavniji dan u čitavom hrvatskom pokretu. To je 23. listopada 1847., kada je hrvatski sabor na prijedlog Ivana Kukuljevića jedno

glasno zaključio, da se hrvatski jezik mjesto latinskoga uvodi kao nastavni jezik u gimnazije, te kao uredovni jezik u sve duhovne i svjetovne oblasti. IX. Tečajem cijele zime god. 1847./8. vodila se ljuta borba izmedju Hrvata i Magjara na zajedničkom saboru u Požunu. Ondje je Ljudevit Košut nastojao, da izbriše svaku indivi

dualnost kraljevine Hrvatske. Opet se Hrvatima nasilno htio narinuti magjarski jezik, dapače i zastava, grb i pečati ma

gjarski. Biskup Haulik kao zamjenik banski upro je sve sile, da hrvatska prava obrani barem u velikaškoj kući i na kra

ljevskom dvoru. To mu je djelomično i uspjelo, kad li 22. ve

ljače 1848. bukne revolucija u Parizu, odakle je brzo doprla i u Austriju. Sada je trebalo popuniti i bansku stolicu, na koju svakako mora doći vojnička osoba. I doista bude 23. ožujka 1848. banom hrvatskim imenovan barun Josip