VJESNIK 1-2. (ZAGREB, 1915.)

Strana - Sveska 3. i 4. - 202

202 Pokušaj nasilne magjarizacije rodio je u Hrvatskoj ljubav za narodni jezik, za koji prije nije hrvatska inteligencija mnogo marila, jer se u javnom životu služila latinskim, a u dru

štvenim krugovima njemačkim jezikom. Hrvatski sabor za

ključio je g. 1836., da se u Zagrebu ima osnovati „društvo za uzgajanje prosvjete na narodnom jeziku". To bi imalo biti „učeno društvo", dakle neka vrst akademije, kakovu već osnovaše Magjari. Ban Vlašić preuzme pokroviteljstvo toga društva ; ali Magjari ipak izradiše, da kralj nije potvrdio spo

menutoga članka. Nato stanu Hrvati god. 1837.—1839. osni

vati „narodne čitaonice", za koje nije trebalo tražiti potvrde izvan Hrvatske. Čitaonice postadoše ognjištem narodnoga preporoda. Sama zagrebačka čitaonica osnovala je god. 1840. narodno kazalište, god. 1841. gospodarsko društvo, a god. 1842. književno društvo „Maticu". Ovaj pokret zabrine Magjare, te oni odluče, da će na

predak narodne ideje u Hrvatskoj zaustaviti željeznom rukom. Zato bude 16. lipnja 1842. banom hrvatskim imenovan grof Franjo Haller, koji bijaše dotle potkapetan ugarske dvorske tjelesne garde. Haller se rodio 24. ožujka 1796. u grofovskom dvorcu Kerelö Szent Pal u Erdelju, a bio je po svome od

goju pravi Magjar. Zagrebački biskup Juraj Haulik, koji je od Vlašićeve smrti bio banski namjesnik, uvede Hallera sve

čanim načinom u bansku čast na hrvatskom saboru, koji se 18. listopada 1842. sastao u Zagrebu. Ban Haller počne odmah progoniti preporoditelje, a 11. siječnja 1843. zabrani „ilirsko" ime, pod kojim se tada razumijevahu južni Slaveni. Prigo

dom obnove činovništva županije zagrebačke dodje 29. srp

nja 1845. na Markovom trgu do strahovite katastrofe, jer je vojska pucala na „Ilire", te ubila 13, a ranila 27 rodoljuba hrvatskih. Ove „srpanjske žrtve" pospješile su pobjedu na

rodne misli. Hrvatski sabor, koji se 23. rujna 1845. sastao u Zagrebu, stvorio je medju inim ove zaključke: neka se u Zagrebu obnovi kr. hrvatsko namjesničko vijeće, kakovo je Hrvatska imala od god. 1767. do god. 1779., a u kr. ug.