VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)
Strana - 113
1 13 troškova adrese dala, a u znak harnosti poklonila se banu Šokčeviću. U isto je vrijeme skupljala milodare za nastradale u domovini. Tako je zagrebačko židovstvo svakom prilikom oduška dalo svom patriotičnom čuvstvu, premda mu se pomanjkanje toga spočitava u brošuri „lzrae ličani u Hrvatskoj i Slavoniji". Tadanji je predsjednik Dr. Sachs na tu brošuru odgovorio i u vijenac svojih zasluga još jedan cvijetak utaknuo. Dr. Mavro Sachs bio je liječnik, inteligentan i energičan muž. Kao predsjednik općine neumorno je radio oko spojenja starovjeraca i nebrojne memorandume sastavljao, koji se odlikuju lijepim slogom, čistom logikom i toplim oduševljenjem za dobrobit i napredak općine. U upravi bio je malo birokrata, ali kraj toga fanatik reda. Kako je vatren pristaša svojeg vjerozakona bio, dokazuje odgovor na gorespo menutu protužidovsku brošuru. Njegova je eneržija stvorila jedinstvo općine i položila temelje daljnjem napretku općine. Novi hram uskrisio je opet razmirice, izazvane od onih koji su u orguljama i uvedenju modernog bogoslužja (Mannheimerov Mahsor) nazirali povredu svojeg vjerskog uvjerenja. Takovih je starovjeraca bilo 4—5 prema ogromnoj većini cijele općine. Ta je neznatna opozicija vodjena od Josipa Hochstättera, bivšeg predsjednika u vrijeme sjedi njenja god. 1857., uložila utok protiv protupravilnom uvedenju novog bogoslužja. Budući da je ovaj prijekor neosnovan bio, odbije ga gr. poglavarstvo, dok je općina u susret išla opoziciji i njoj prepustila staru bogomolju za jesenske blagdane. Opozicija upotrebi staro uspješno sred stvo i uskrati plaćanje općinskih prinosa, ali zemaljska vlada osudi taj postupak. Zatim se utekoše saboru radi obrane svoje vjerske slo bode zahtijevajući dozvolu za posebnu općinu. Sabor prepusti riješenje toga pitanja vladi (barun Levin Rauch). Zaredaše pregovori izmedju općine s jedne a Hochstättera i drugova s druge strane bez uspjeha. Na to je vlada naredbom dopustila osnutak posebne općine uz neke uvjete. „Ortodoksni Izraelićani sasvim oprošteni su od plaćanja prinosa reformiranoj općini. Starovjerci Izraelićani, koji izvršuju službu božju različitu od one, koja se obđržava u bogomolji . . . imadu se priznati kano družba molitvena (Betgenossenschaft) staroga obreda, sačinjavat imajuća ipak cijeloviti dio ovdješnje izr. općine" (28. V. 1873. Vaka nović). Općinsko je predsjedništvo (Josip Siebenschein) protiv te odluke uložilo utok, jer se kose sa pravilama od vlade potvrdjenim, koja od redjuju u gradu Zagrebu „jednu nerazdruživu izr. općinu" ; iznosi, da nezadovoljnici nijesu kadri posebnu općinu stvoriti, jer ih nije deset muškaraca, koliko je po židovskom vjerskom zakonu za službu po trebno. Ali budući da već otprije imadu sobu preudešenu za bogomolju, otpustila bi im se od poreza neka svota za namirenje troškova te bogo molje. Na to su neki voljni bili pristati, ali ne vodj nezadovoljnika 8
