VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)

Strana - 114

114 (1873.). Iduće godine predloži općina „ortodoksima" — kako su se sada po ugarskom uzoru nazivali — u svrhu uzdržavanja njihove bogo

molje dati iznos od 1100 frt., ujedno se pobrinuti za to, da se na blagdane religiozna predavanja (propovijedi) obdrže u bogomolji. Orto

doksi su u načelu pristali na taj predlog, ali su zahtijevali, da njihov namještenik ne bude lih predmolitelj, nego i osposobljen za rabinske funkcije. To je značilo tražiti posebni rabinat i time probiti načelo je

dinstvene općine. Nije se dakle općina protivila posebnoj bogomolji ili „molitvenoj družbi" ortodoksa, nego onoj tački banske odluke, da se ortodoksi opraštaju plaćanja prinosa općini, jer je tim svakom s kojeg god razloga nezadovoljnom članu bio označen put kako da se riješi općinskih tereta, naime ustupom u „molitvenu družbu" orto

doksa. Ovim je načinom općina svake gooine mogla izgubiti što više što manje članova i slabiti svoje gospodarstveno stanje. U svijesti ove opasnosti su njezini vodji pače više nudjali ortodoksima (1100 frt.) nego što je opć. prinos tih ljudi. Nijesu skučavali njihovo vjersko osvjedo

čenje i njihov ritus, nego su nastojali, da usčuvaju jedinstvenu upravu i jedinstveno gospodarstvo, da se financijalno stanje općine ne poremeti, pa su voljni bili za ortodoksiju većih žrtava prinositi, nego je ona po broju svojih članova vlasna bila tražiti. Zahtjev posebnoga rabinata povisio bi te žrtve do medje nemogućnosti. U ovoj se točki usredotočio cio spor, religiozno načelo ortodoksa i financijalna granica općine. Ako se ipak ova umanjena oprjeka nije izravnala, trebat će tomu razlog tražiti i u nekim vanjskim pojavama, naročito u onoj, da je istodobno u Ugar

skoj državna vlast pod dojmom zlo shvaćenoga liberalizma ukinula na

čelo jedne nerazdružive općine, dopuštala po dvije a čak gdjegdje i po tri općine u jednom mjestu ili kotaru. Ova je pojava utjecala i na hrv. vladu, da je konačno dopustila zagrebačkim ortodoksima osnivanje samo

stalne općine (11. VI. 1879. br. 3337).

l

) U istinu ta općina nikad nije l

) Točniji podaci za ove dogadjaje od 1867—70 su ovi: Utok protiv bogoslužnih promjena u novom hramu, pročitan i raspravljen u glavnoj skupštini 7. V. 1867 ; do

zvola stare bogomolje, M. Hönigsbergu podijeljena u odb. sjednici 24. IX. 1867.; od

redba bana, da ortodoksi moraju plaćati opć. prinos, pročitana u odb. sjednici 26. IV, 1870.; saborska rasprava o peticiji ortodoksa 8 VII. 1870.; banska naredba o osnutku posebne ortodoksne općine 28. V. 1873. br. 717; o pregovorima i o prijedlogu općine da će nositi terete ort. bogomolje, u odb. sjednici 17. XII. 1874.; skupna sjednica u svrhu pregovora 7. XI. 1875., sazvana na 12. XI., ali ortodoksi nijesu došli; pregovori na 10. I. 1876. dovedoše do sporazuma osim u pitanju rabina; upit vlade zašto razmi

rice još nijesu riješene 19. X. 1876. br. 13317; opetovni pregovori 8. XI. 1876.; otpis vlade od 15. VI.. 1877. br. 13226 želi da se ortodoksima udovolji i u zadnjoj prijepor

noj točki; zaključak općine, neka rabin'ske propovijedi obavlja mjesni rabin i njegov zamjenik (dr. Jakobi i Eisner); banska naredba dozvoljava osnutak samost, općine uz uvjet, da zajednički imaju i u napredak ostati škola, matice, pogrebno društvo (Chevra Kadiša) i potporno društvo, od 11. XI. 1879 br. 3337; protiv toga zaključuje općina memorandum u odb. sjednici od 7, IV. 1880,