VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)

Strana - 2

1 Malo godina iza toga Spljećani pozovu Franjevce, da se nastane u Poljudu. U to ime dužd mletački Paškval Malipiero izdade dne 7. srpnja 1458. dukalu, kojom dozvoljava fra Andriji Spljećaninu od Male Braće, članu redovničke pokrajine bosanske, da smije kupiti milodare po mletačkim posjedima za obnovu onoga hospicija uz samostan. Godinu prije (1457.) papa Kalist bješe izdao bulu, kojom udieljuje proštenje na sve mlade nedjelje, Marijine blagdane i na dan sv. Jerolima svim onim kršćanima, koji doprinesu bilo koji milodar za obnovu one crkve.

1

) S toga je pogrešno napisano u „Vodji po Spljetu i Solinu", da je samostan sa crkvom tek god. 1540. prešao u ruke Franjevaca, i da je tada crkva obnovljena a samostan utvrdjen. Dukala Antona Grimania od 2. travnja 1522. ukida odluku providura, koji bješe odredio, da vojnici mletački okupiraju kuću poljudskih Franjevaca, koju su imali u gradu Spljetu u svrhu, da u njoj čuvaju crkvene dragocjenosti od navala Turaka, i da se u slučaju pogibelji zaklone. Već godine 1470. imademo oporuka, kojima dobri kršćani Spljeta ostavljaju franjevačkoj crkvi i samostanu legate ili zadužbine. Obnova i utvrdjenje samostana trajaše duže vremena, jer jednom oporukom od 13. rujna 1485. ostavlja se 59 dukata u tu svrhu. Spljetsko plemstvo je gojilo osobito štovanje prama [toj crkvi i tom samostanu te se broje medju dobročince njihove: Marulići, Alberti, de Cuteis, Patrici, Ivanići, Florio, Cherubini, Capogrosso, Radin, Lučići, Garzoni, a osobito biskupi De Balistris, i Tomo Nigris ili Crnčić, zna

menit u hrvatskoj poviesti sa velikih diplomatskih vrlina i junačke obrane domovine, kojim se je služio u velike ban Petar Berislavić. On je bio u tijesnim odnosima s Lavom X., koji ga je mnogo cienio, kako do

kazuje i još neobjelodanjena bula istoga pape od 27. kolovoza 1520., kojom ga imenova biskupom skradinskim, a kasnije papa Kliment VII. biskupom trogirskim. Samostan je u poljudskoj uvali uživao izključivo pravo ribolova, koje je očuvao do austrijske okupacije. Iza kako minuse pogibelji provala turačkih, a samostanski život u Poljudu bješe se razbujio, osjećaše se potreba, da se samostan pro

širi, te fra Bernardin Vuković, Spljećanin, redovnik velika ugleda i rev

nosti, započe djelo proširenja god. 1757. Ali kad je bio već podigao zidove do pod krov, mletačka vlada naredi, da se gradnja zaustavi. I tako ostade 150 godina djelo nedovršeno, a zidovi zijahu. Da se onu rugobu ukloni, i djelo jednom započeto dokonča, sadanji predstojnik samostana fra Vice Katrambone g. 1898. dovrši djelo proširenja i ob

novi samostan i crkvu. *) Vidi neobjelodanjeni samostanski arkiv.