VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)
Strana - 200
200 Treći svjedok Nikola Jancetić iz Markuševca iskazao je, da je pred tri godine njegov stričević Mihalj bio jako bolestan, i da je k njemu pozvao spomenutu Anu, koja ga je liječila i kupala, pače i vračala. To vračanje sastojalo je u tom, da je bolesnik morao izići u jutro u vrt, tad je uzela obruč od badnja, u koji uzdignuti morao je bolesnik kleknuti i boga moliti. Ana je klečala iza njega i molila kojih 5 Očenaša. Onda ga je pridigla i kazala mu, da se ne smije ogledati, i uvela ga u kuću. Nu ozdravio nije. Kasnije ga je Ana molila da to ne kazuje nekoj Markulinki, jer da bi ju ova grdila. Istoga dana preslušao je po nalogu podžupana Matije Mikšića Smendrović u kući' Pavla Kosa u Dragonošcu svjedoke proti Margarete Korenike, žene Mateja Reposeje, koju optužiše poradi vraćolije. Prvi svjedok Ivan Bartolčić iz Lipnice iskazao je, da su prošle godine o Matejevom došli konji njegovi na livadu Reposejkinu, ona ih hotjela pritvoriti, ali ih je Bartolčić potjerao. Tom prilikom rekla je Reposejka ženi svjedokovoj : „Da bi vragom postala ti magarica, hoćeš do treći dan zaglaviti i popu dukat dati". Istu večer oboli žena Bartol čićeva i treći dan umrije. Nadalje iskazuje, da su oko križeva tekuće godine djeca susjeda molila litanije, kako su ih naučili patri misijonari, a čuvši to Reposej ka kazala je : „Kaj ona deca tepu, ona konjskoga boga mole". Drugi svjedok Matej Bartolčić iz Lipnice, iskazuje da je polazio po Reposejku, da pomogne bolesnoj ženi gore spomenutoga prvoga svjedoka, i tad mu je Reposejka rekla: „Bogme ne idem, naj se pari, naj ide kam je zaslužila." Treći svjedok Ivan Havidić iz Gor. Dragonošca iskazao je, da je Reposejka prava „copernica". On dalje pripovijeda, da je jedno jutro ustrijelio vranu, i usljed toga je na desnoj strani tijela obnemogao, i krv da mu je udarila na nos i zube. Skoro na to su njegova dva rodjaka bila kod Reposejke, i razgovarahu se s njome o bolesti Ivanovoj, koji je puna tri tjedna bolovao. Tad je Reposejka njima rekla: „On je norc, koj se svake vrane hita, negda su Katani čez goru jahali, ter takve vrane ni jedan ni reći ne odgovoril i onda je sama vparnula". Na temelju toga svjedočanstva podigao je Matija pl. Mudić fiškal pl. općine turopoljske 5. novembra 1733. tužbu kod turopoljskoga suda protiv Ane Kranjice radi vraćanja. Isti dan podiže tužbe takodjer poradi vraćanja protiv Kate Kos, žene pokojnoga Nikole Celića, Barbare ČumberCvetko, žene Jurja AdrijevićaKvinte, Barbare Mužek, žene pok. Lovre Krapca, Barbare udove Ivana Rudinovića, Barbare žene BogdanaFumića, Barbare Vuković, žene Jurja LadešićaMituca, Barbare MehanovićMajdak, žene Ivana Mungjera, i spomenute jur Margarete Korenike, te Katarine Briglević, žene Jurja Vrčkovića, Dore Sipušić, žene Matije Ledara, Barbare Cigetić, žene Jurja Kosko vićaSebene, Margarete KoskovićSebenke, žene Mihajla Majdaka.
