VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)
Strana - 201
201 Ove bijahu optužene, da su se odrekle boga i vjere, da su si dale utisnuti na tijelo pečat vražji i tako išle u kolo vještica, da su s vragom puteno zivile, letale po zraku, i sa svojim ortacima počinile mnoga zla ljudima, marvi i susjedima, priredjivale vražje i vještičke sastanke, pravile tuču i oluju i t. d. Tužitelj predlaže, da se u smislu zakona postave pred sud, da otkriju svoje ortake i svoja nedjela, da se stave na muke i napokon da se za primjer drugima žive spale na lomači. Zaista teška obtužba! Medjutim su bili preslušani svjedoci protiv optužene vještice Barbare Vukovićeve. Saslušao ih prisežnik turop. Juraj Smendrović 22. novembra u kući turop. kapetana Matije Mikšića u Donjem Lukavcu. Prvi svjedok Pavao Borković, kmet Sigismunda Škrlca iz Lukavca, iskazuje, da su često susjedne krave dolazile u dvorište Vukovićke, gdje su silno mukale i nebi prije otišle nego li bi ih sama Vukovićk a ili pastiri potjerali. To je u njem veli i pobudilo sumnju, da je Vuko vićka vještica, a tako su držali i drugi, i svi se bojahu zamjeriti joj se. Njemu je takodjer kazivala Kata Frankovićeva, da spomenuta Vukovićka dolazi nad nju na javi. Drugi svjedok Kata žena Mihalja Frankovića iz Lukavca iskazuje, da je bližnja susjeda Vukovićke. Prije dvije godine u proljeće posjetila je predući bolesnu Vukovićku, i odma joj pozlilo, tako, da se morala leći u krevet, kad se je povratila kući. Odmah nato da je došla k njoj Vukovićka sa svijem gola, s velikim nožem u ruci i rekla joj : „Nu ja tebe hoću umoriti i moram te dati". Tako je Vukovićka vikala nad njom sve do noći. Kad su je za to vrijeme škropili sv. vodom, da joj je Vuko vićka rekla: „Ne daj se ti ma Kato s tom škropiti, to ne sveta voda, to je seč". Drugi dan opet da je došla k njoj Vukovićka, i zvala ju, da ide s njom nekamo na goru za „majericu". Govorila joj: „Tebe bude lepo, ti budeš svega imala kakti i ja imam, nekaj moj gospodar i družina za to neznaju". Vukovićka bila je lijepo odjevena kao kakva gospoja. Drugi dan da je Vukovićka donesla joj pečenoga psa govoreći : „Ječ, ovo je prasica kaj sem nevolna, ter sem si doma zaklala". Ona nije htjela to : jesti. Mjesec dana bolovala je Frankovićka, i često bi Vukovićka k njoj dolazila i dovodila sobom šest crnih konja, te ju nagovarala, da na njima jaše. Kad se nije dala nagovoriti, uze ju Vukovićka konjima gaziti, a jedino zagovor kod M. B. spasio ju od smrti. Napokon izjavi, da je Vukovićka strašno sablažljivo govorila na presv. Trojstvo. Ročište bude odredjeno na 23. novembra u gradu Lukavcu. Predsjedao je sudu sam župan turopoljski Juraj Pogledić a prisustvo vahu svi prisjednici i bilježnik Gavro Škrlec. Najprije dodjoše na red Kata Kos, Barbara Gjumber, Barbara Mužević i Ana Kranjica. Tužitelja Mudića zastupao je Josip Magdić,
