VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)

Strana - 199

redjen.

1

) Šteta je, da ne znamo imena ovih vještica i otrovnika, a nit imena njihovih tužitelja. Što se je kašnje zbilo s ovim vješticama, ne nalazimo zabilježeno u zapisnicima turopoljskih spravišća, a sudbenih zapisnika zato vrijeme nema. A možda je taj zaključak ostao samo na papiru. Od te godine pak sve do god. 1733. nema traga vješticama nit progonu ovih u Turopolju, akoprem drugdje po Hrvatskoj proganjahu vještice u tom razdoblju. Nu sada ih se javlja za čudo velik broj. A baš ova godina spada u perijod najžešćeg progona vještica u Hr

vatskoj. Prva vještica, koju su počeli progoniti u Turopolju bila je Ana rodom iz Kranjske, žena Mateja pl. Gjuraka. Po odredbi župana za

mjenika Matije Mikšića, a na zamolbu turopoljskog fiškala Matije Mu

dića, saslušao je dne 9. oktobra 1733. prisežnik turopoljski Juraj Smen

drović u Dragonošću svjedoke, koji su svjedočili nedjela spomenute Ane. Prvi svjedok Dora Celić udova Martina Gjuraka iz Donjeg Dra

gonošca iskazala je, da se je Ana pred kojih 17 godina zavadila s njenim pokojnim mužem, te bi bila izjavila svom mužu u kuhinji, kako hoće učiniti, da vuk izjede svu marvu Martina Gjuraka. Muž joj bi na to odgovorio : „Muči beštija, kaj vraga govoriš, da bi to van izešlo, kaj bih vraga s toga bilo, a znaš li koga vrag ne bi". Od tog vremena počinili su vuci mnogo kvara na Martinovoj marvi. Pred kojih 7 godina zaklao je vuk jednu kravu Martinovu u staji, a tad je Ana vještica došla k Dori i rekla joj: „Moja strina, da bi vi mene dali te zaklane krave mesa, ja bi njega u vaš hlev (staju) vrgla, i učinila bi, kak vam ne bih nigdar već nikaj vuk zaklal". Kad je Dora to pripo

vijedala svom mužu, on joj je zabranio dati traženo meso vještici Ani, da ga meće u staju, ali da joj dade da se ga najede. Kad je dala to meso Ani, upitala ju je, jeli za to znade njen muž i dali dozvoljava metnuti to meso u staju ; kad je odgovorila, da neda, odgovorila Ana : „Kaj mu drago, kada mu ne za se naj mu ne bude ni za me". Drugi svjedok Matija Kernjević iz Donjeg Dragonošca izkazao je, da je njegov otac jednom izlemao vješticu Anu, a na to da je teško obolio. Otac pozove svog sinovca, da ga onako bolesna odnese k žu

panu Vagiću. Tad mu bi sinovac rekao, da ide po vješticu Anu, koja bi mu možda odčinila. Ana je zaista došla, počela oca svjedokova oko glave pipati i položila je ruku na njegovu glavu. Na to mu je kroz tri dana lakše bilo, ali kašnje pozli mu i umrije. Dalje rekao je svjedok, da je Ana jednom pravdajući se s njegovim ocem, rekla: „Nećeš para mi duše pustiti, doklam ti je ja ne dostresem". Još je svjedok čuo kako je Ana kazala ženi Koskovića, da učini kisati kvas tako, da zabode u testo leskovu šibu. i) IV. 505.