VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)
Strana - 183
i 83 doista nije Prodavić od davnine bio izuzet od županije šimeške, Bela bi se toga čina sjećao ili bi barem znao, kada se to dogodilo, jer je od g. 1220.—1226. bio hrvatski duks. Darovnicu Belinu za Prodavić potvrdio je njegov nasljednik kralj Stjepan g. 1270. (Cod. V. No 16. p. 559). I on ističe, da poklanja „terram . . . Praudaviz vocatam, ultra Drauam existentem, a multis retroactis temporibus, quorum non exstat memoria, a comitatu Simigiensi exceptam penitus et exemptam". Ra zumije se, da je Prodavić morao prije pripadati šimeškoj županiji i prije da se šimeška županija morala sterati preko Drave, nego Što je mogao biti od nje izuzet. Za tri županije: šimešku, zaladsku i vukovsku naveli smo dokaze, da se početkom XIJI. vijeka nije znalo, kad su pripale hrvatskom kra ljevstvu. Za županije zaladsku i šimešku slijedi velikom vjerojatnošću, da su pripale već za Vladislava ili skoro poslije njega, jer se otada i zagrebačka biskupija morala sterati preko Drave. Što vrijedi za ove dvije županije, vrijedi općenito i za ostale, koje su početkom XIII. vi jeka pripadale hrvatskom kraljevstvu, jer su sigurno sve u isto vrijeme bile pripojene: dakle u vrijeme Vladislava i Koiomana. Uostalom već to, što se početkom XIII. vijeka nije za nekoje znalo, kad su pripale Hrvatskoj, uključuje u sebi razmak od 100 godina od pripojenja pa do trinajstog vijeka. Dvije isprave XII. vijeka, jedna iz g. 1134., a druga 1163., go vore o parbi, što se kroz dugi niz godina vodila za posjed biskupa zagrebačkog Dubravu. Iz tih dviju isprava razabire se, da se šimeška županija već u prvoj polovini XII. vijeka sterala sve do biskupova imanja Dubrave i obuhvatala župu Dubravu, te daje hrvatski'ban imao već tada vlast nad šimeškom županijom. isprava od g. 1134. jest presuda ostrogonskog nadbiskupa Felici~ jana, kojom vraća zagrebačkoj crkvi šumu Dubravu, što ju je bio po kušao zagrebačkoj crkvi oteti neki Sudinja. 1 ) Iz isprave saznajemo, da je Dubravu zagrebačkoj crkvi darovao kralj Vladislav, a Sudinja ju je htio prisvojiti za kralja Stjepana. No šuma je svejedno i nadalje ostala u biskupovoj vlasti, jer su za nasljednika Stjepanova Bele mnogi ple mići na čelu s Albertom, bratom šimeškog župana Kaladina, podigli parnicu protiv zagrebačkog biskupa poradi toga biskupova posjeda. Nad biskup ostrogonski Felicijan, koji je bio sudac u toj parnici, izrekao je — kako smo rekli — osudu u prilog biskupu. U ispravi se pripovijeda: „Tercio igitur episcopatus sui anno — misli se biskupovanje biskupa Macilina — Adilbreth, frater Kaladini co mitis Sumugiensis, comes una cum Clanisa et Petro fratre eius et Su danga aliisque quam pluribus eiusdem terre melioribus de predicta silua l ) Cod. II. No 42. p. 42.
