VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)
Strana - 176
176 Ni sa svojim razlikovanjem izmedju „Dalmatiae et Chroatiae dux" i „Dalmatiae et Chroaciae bartus" te „dux totius Sclavoniae" i „banus totius Sclavoniae" ne mogu si protivnici hrvatskog stanovišta ništa po moći. Upravo je nepojmljivo, kako su mogli doći do toga razlikovanja (i pri njem ustrajati), gdje za svoju tvrdnju ne mogu navesti ni cig loga dokaza. 1 ) Kompetencija bana za narodne dinastije još je dosta nejasna. Za prvih se Arpadovaca na hrvatskom prijestolju morala njihova vlast pro širiti, što bi bio rezultat novih odnošaja, u koje su došli time, što su kraljevi boravili izvan granica kraljevstva. Budući da u prvo vrijeme nije bilo ni duksa u Hrvatskoj, to je u banu (kao i kasnije, kad nije bilo duksa) bila usredotočena najviša vlast u hrvatskom kraljevstvu. Za tu vlast, čini se, da je bio preuzak pojam bana. Tako se dade pro tumačiti, što kraljevi u početku nijesu upotrebljavali izraz „ban". 2 ) Kledin, koji je upravljao hrvatskim kraljevstvom za nasljednika Kolomanova, kralja Stjepana, spominje istom na drugom mjestu svoju bansku čast: „per gratiam dei et jussionem domini mei Stephani regis princeps huius provintie et banus". 3 ) Njegova je vlast vrlo velika, što se vidi iz ovih njegovih riječi Zadranima: „juro super hec sancta quatuor evangelia dans civibus Jadere firmissimam pacem et antiquam illorum dignita l ) Primjere, da je duks i ban „Dalmatiae et Chroatiae" vršio svoju vlast i u „Slavoniji", te duks i ban „totius Sclavoniae" u „Hrvatskoj" i „Dalmaciji" vidi; To mašić, P, c. p. 102.—103. Jednaka je ona tvrdnja (novija) madžarskih historičara, da Dalmacija i Hrvatska nijesu sačinjavale jedinstveno kraljevstvo. Sjajno je tu tvrdnju pobio Klaić: Regnum Croatiae et Dalmatiae, Vjesnik XIII. 1911. Svrha je i toj tvrdnji ista, a motiv joj je izražen u našoj narodnoj poslovici: Okolo kere, pa na mala vrata. — Mislim, da nemaju prava oni hrvatski historici, koji drže, da je u XII. i XIII. vijeku opstojala neka provincija Slavonija. Taka provincija Slavonija dosad je još samo su positum, nitko nije ozbiljno pokušao, da dokaže njezinu egzistenciju. G. 1231. potvrdio je papa Grgur IX. mir izmedju duksa Koiomana i Templara. U potvrdi nalazi se do slovno isprava Kolomanova o toj pomirbi, pa Koloman u njoj kaže: „dignum et ne cessarium duximus omnes Templarios, qui infra ducatum nostrum Sclavonie sunt, (1) terminos tarn in Dalmatia quam in Croatia et omnir. eorum bona . . . protegere . . ." (Cod. III. No 300. p. 341.). Prema tome Koloman nije znao ništa za kaku provinciju Slavoniju, pa je nije ni bilo. Navest ćemo jedan primjer iz Tomašič: P. c. p. 76., kako se bez dovoljna razloga suponira „provincija" Slavonija. Iz riječi kralja Vladislava u listu na Oderizije: „totam fere Sclavoniam acquisi " i riječi Tome arhidjakona: „ad ca piendum Chroatie regnum" izvodi pisac, „da je Ladislav navalio na kraljevinu Hrvatsku, i to na njenu slavonsku provinciju", a očito je, da je Vladislav pod Slavonijom mislio čitavo hrvatsko kraljevstvo (o tome i piše Oderiziju), a i arhidjakonu je „Chroatiae reg num" i „Sclauonia" sinonim (jer u XIII. glavi svoje historije kaže za Koiomana: „Ve nit ergo cum multo armorum apparatu et optinuit ceteram partem Sclauonie, quae Vladi slauo fuerat praetermissa" ). '') Vidi Tomašić: P. c p 98. b. 448. Prvi od kraljeva upotrebljava iine „ban" Gejza II. u jednoj listini od 1158. 3) Cod. II. No 2. p. 393.
