VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)

Strana - 109

109 Kraj sve strogosti kancelarijske odluke ostalo je sve pri starom, premda je dvije godine kasnije ponovljena (1. veljače 1848.), čak i iza toga, što je Goldmann prestao biti rabinom (1849.

1

). Laškouličani na

umiše pače hram sagraditi na zemljištu u tu svrhu od biskupa daro

vanom, koji ih je unatoč gornjih odluka samostalnom općinom sma

trao, kako se iz ove isprave vidi : „Georgius Haulik etc. etc. memoriae commendamus .... quod Communitas judaica Vici Latinorum medio Primorum suorum: Josephi Plgatner, Marci Singer et Alberti Stern ad nos in eo sucurrit suppli

citer, quatenus eidem, cui nos anterioribus annis opportunam pro li

bero religionis suae exercitio commoditatem centralis conducendi facul

tatem tribuimus et pro caemeterio tenutum dominale „Zbirac" nomcn

clatum assignavimus in complementum gratiae .... certam particulam horti, in Vico Latinorum sitam, pro erectione Synagogac sibi perquam accomodam et necessariam, concedere . . . dignaremur". Za taj su grünt imali godišnjih deset for. srebra najamnine platiti na dan Sv. Martina. Ako se pako hram ne bi sagradio ili tijekom vre

mena izgubio svoj značaj, vraća se zemljište u vlasništvo biskupovo. Do gradnje starovjerskoga hrama nije došlo, jer starovjerci za to nijesu imali novaca. Protivštine se pače počele izgladjivati, jer je spor veoma slabio financijalnu snagu općine. Doista se obje stranke na glavnoj skupštini god. 1852. složile, da će općina uzdržavati obadva hrama, a starovjerci će priznavati jedinstvenu općinu i svoje prinose njoj uplaćivati. Ali čim je u istoj skupštini na red došao izbor novoga rabina, izbije opet protivština. Starovjerci doduše učestvuju u upravi općine, ali napadaju na izabranoga i od vlade potvrdjenoga rabina kovač. Poradi prijetnja naroda zaključi gradsko zastupstvo izagnati sve Zidove, siromasi imaju iza tri dana, a bogatiji iza tri mjeseca grad ostaviti. Sjutradan je taj zaključak preinačen, da oni smiju u gradu ostati, koji su se naselili g. 1790. —• Br. 23. izviješ

ćuje, da je ban Jelačić proglasio prijeki sud i izdao proglas, u kojem veli „da nas sve bez razlike vjere mora ujediniti sloga i bratimstvo. Braću i dijelove jednoga naroda ne smije različitost vjere lučiti ni u državnom ni u socialnom životu". — Iza te prokla

macije zavlada u zemlji mir. Zidovi ustupaju u narodnu gardu. U Karlovcu je Ig. Weiss Gardelieutnant (bio je tamo i neki Miloš Lettner iz Ozlja). U deputaciji seljačtva na bana nalazio se i Židov Gutkard: „Die schöne Gestalt zu Pferde und die ritterliche Haltung erregten lauten Beifall und allgemeine Aufmerksamkeit". Br. 31. — Agr. Zeitung donosi „Offenes Sendschreiben an die Juden Kroatiens, besonders Varasdins" da bi Zi

dovi pristali uz Ilirce i od njih se nadali svome spasu — ali da se zato imadu pot

puno asimilirati. — Protiv te brošure pisao je Goldman članak (to se navodi i u opć. arkivu). Zidovi su na sabor upravili molbu radi ravnopravnosti, ali je nijesu dobili. Br. 41. — Goldman drži u ilirskom jeziku molitvu za cara i bana. Iz ovih se bilješka vidi, da bi još trebalo sabrati materijal iz god. 1848., koji se na Zidove odnosi. Da se smire starovjerci, bude mu doduše otkazano (1847.), ali budući da sç ovi ipak ne vratiše, bi ponovno izabran.