VJESNIK 16. (ZAGREB, 1914.)
Strana - 110
i lo Lavoslava Rokonsteina i ne će da iz svojih ruku dadu financijalnu upravu svoje bogomolje. A nijesu ni onda na to privolili, kad im je banska vlada — „da se njihova ostarjela okorjelost obuzdavi i razdoru po anarkiji zaudarajućem konac učini" — izdala naredbu (od 6. rujna 1852. br. 8371.), koja imade svim ovdješnjim mozaičkim žiteljima kao najstrožije pravilo služiti. Ta naredba odredjuje, da svi Zidovi sači njavaju jedno nerazdruživo tijelo u opć. gospodarskom obziru, da za sve imade voditi matice jedan rabin, koji mora biti nazočan (samo na zočan!) kod vjenčanja, obrezivanja, pogreba i razženjenja (18. prosinca 1852. broj 7964 gr. pogl.). Protiv te su naredbe opet uložili utok, koji je kao potpunoma neopravdan odbijen, kako se iz slijedeće isprave vidi, koja kao i sve prijašnje odluke, u gospodarstvenom obziru pri znaje samo jednu jedinu općinu u Zagrebu : Br. 4541 — 1854 Ž. Z. Gospodinu načelniku grada Zagreba ! Na molbu izraelitah obitavajućih u laškoj ulici i kaptolu od 16. kolovoza 1853. i očitovanje spojene ovdešnje izraelitske občine od 27. listopada 1853. izvolila je Vis. ck. ban. Vlada odpisom od 28. Svibnja o. g. br 1502. sledeću odluku izdati: Polag načela propisanog kako positivnimi višjimi naredbami, tako i u znatnih gradovih carevine obstoječemi običaji imaju svi izraelitski žitelji, u istom mostu pravo domovno uživajući, sačinjavati u obziru občinskogospodarstvenog upravljanja jedno nerazdruženo tëlo ; stoga dakle i žitelji mozaičkog izpovedanja, štono obitavaju u području biv šega SI. i kr. grada Zagreba, i oni, što stanuju u laškoj ulici i kaptolu, koji se imenuju izraeliti staroga obreda, po glasu opetovanih odlukah obstojavšega kr. ugarskoga namestničtva od 28. travnja 1846 br. 13322 i od 1. Veljače 1848 br 4522 potrebitog reda i nadziranja radi imaju se smatrati kao jedna i ista izraelitska občina, odkuda sledi, da su bez razlike svi u gradu Zagrebu obitavajući izraeliti obvezani razmërno doprinašati za namirenje troškovah gospodarstvenoga svojega obstanka i upravljanja, kao za sinagogu, učionicu, za sve občinske službenike, zavod za uzderžavanje i podporu ubogih, i za ine slične posebne svoje potrčbštine, kao ukupnoga tčla, neuzimajuć obzir na to, dali svi izraeliti u Zagrebu obstoječe svoje občinske zavode uživati hočeju ali nečeju. Premda je ovo načelo tako jasno i pravedno, da bi se polag toga med izraelitskim žiteljstvom u Zagrebu zavladavšoj razpri već davno konac učiniti morao, ipak su se izraeliti, tako zvanog starog obreda, u Zagrebu u laškoj ulici stanujući, pod 16 kolovoza p. g. Vis. c. k. ban. Vladi pritužili radi nekih nepravdah učinjenih prigodom proračuna obćinskih troškovah njihovih, a naime molili su :
