VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)

Strana - SVESKA 2. - 146

146 Od sada se više ništa ne spominje o ovoj dugotrajnoj borbi između dubrovačkoga i barskoga nadbiskupa za prvenstvo u gornjoj Dalmaciji. Borba je konačno odlučena na bojnom polju. Dubrovnik je podlegao, a pobijedila je STbija, koja je branila barskoga nadbiskupa i njegove sufragane. Barska je nadbiskupija ostala i nadalje i zadržala je vlast nad većim dijelom gornjodalmatinskih biskupija,

1

) dok je dubrovački nadbiskup zadržao u svojoj vlasti samo humsku i travunjsku biskupiju.

2

) Dr. Dane Gruber'. sini duritia". Ova oporost Dubrovčana ne može značiti drugo, nego da .su oni napadali nadbiskupa Ivana i time ga prisilili, da se zahvalio na časti. —• Far

lati (o. c VI. str. 107.) misli, da su Dubrovčani progonili nadbiskupa Ivana zato, jer se po želji Mlečana htio podvrći primatu gradeškoga (mletačkoga) pa

trijarhe, a to Dubrovčanima da nije bilo pravo, jer su se bojali, da bi to moglo biti na štetu njihovoj slobodi. No to nije vjerojatno. Kako su Dubrov

čani tada priznavali političko vrhovništvo Mlečana, ne bi ih to ništa smetalo, da priznadu i crkveno vrhovništvo mletačkoga patrijarhe. Ta oni su sami u ugovoru od g. 1232., kad sU priznali vrhovnu vlast mletačku, pristali na to, da će se njihov nadbiskup podvrći primatu gradeškoga patrijarhe, ako to dužd kod pape izposluje (S. Ljubić „Monumenta Slav. mer." T. I. br. LXXV. str. 47.). Zato će biti vjerojatnije naše shvaćanje. *) Poslije Gauffrida postao je (g. 1255.) barskim crkvenim glavarom Lovro, koga papa Aleksandar IV. u jednoj svojoj ispravi od 24. rujna 1255. zove „nunc electum Antibarensem", a u kasnijim ga ispravama (n. pr. od 13. ve

ljače 1258. i u god. 1259.) izrijekom zove barskim nadbiskupom (Farlati o, c. VII. str. 43 44. i A. Potthast „Regesta pont. rom". Vol II. Berolini 1875. br. 16.021., 17.184. i 17.559. str. 1318., 1403. i 1430), a tako su se zvali i svi kasniji barski crkveni glavari sve do danas (V. Farlati o.c VII. str. 44—190.). 2

) U ovo doba nije dubrovački nadbiskup ni tih sufragana imao, jer još od doba sv. Save, koji je med ostalim grčkoistočnim biskupijama osnovao (g. 1221.) i jednu takvu biskupiju za Hum u Stonu, nije valjda bilo katolič

koga biskupa humskoga, a jednako je Uroš I. i travunjskoga biskupa Salvija istjerao iz njegove stolice, jer se nije htio otrgnuti od dubrov. nadbiskupa, na što ga je dubrovački nadbiskup, njegov metropolit, imenovao upraviteljem lo

krumskoga samostana, kako se to vidi iz pisma pape .Klimenta IV. Od 23, srpnja 1265. (Smičiklas 0. c. V. br. 832. str. 265—6;, a spominje to i Mesti o c. str 98.) Istom kasnije zamolio je dubrovački nadbiskup (Bonaventura de Parma) papu Martina IV, da bi popunio tako dugo ispražnjene biskupije tra

vunjsku i stonsku, a papa mu dozvoljava (bulom od 13. lipnja 1284.), da može sam u ime papino imenovati dva vrijedna muža biskupima tih biskupija. No budući da je papa umro prije, nego li je dubrovačkomu nadbiskupu uru

čena bila ova bula, zamoli nadbiskup novoga papu Honorija IV. za tu istu dozvolu, a on mu je doista i podijeli. (11. ožujka 1286. Theiner „Monum. Slav. mer." II. br. 135. i 137. str. 100. i 103. Ovu drugu bulu donosi i Smi

čiklaso. c.TII. br. 125. str. 142—^3., ali ju pomutnjom meće u g. 1216. mjesto u g; 1286., pripisujući ju papi Honoriju III. mjesto Honorîju IV.).