VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)

Strana - SVESKA 2. - 147

SVASTICE. 147 Nekadašnje odredbe glede trgovanja u Varaždinu. U sredini utvrdjenog varoša u Varaždinu postojao je javni trg {forum teatrale et comune) ispred gradske vijećnice. To je današnji trg Franje Josipa. Ovdje se prodavao živež i svakovrsna roba, koju nadzirahu varoški procjeni, telji (magistri fori). Nekim gradj

anima bijaše milije, da svoju robu prodavaju pred svojom kućom. Isto tako počeli su i stranci prodavati žito po gradskim ulicama mjesto na trgu. Zato je varoško vijeće 31. siječnja 1588. zaključilo, da gradjani smiju žito prodavati izvan trga jedino privolom varoškoga suca; strancima pak ne može se ovo pravo dozvoliti ni pod kojim uvjetom. Tko prekrši ovu odredbu, zaplijenit će mu se polovica svega žita, što ga je doveo na trgovanje, pa će se to spremiti u varošku žitnicu, koja se nalazi pod boltom u tornju tik varožkih vrata. (Liber fassionum, str. 86. Rukopis u arkivu grada Varaždina.) Neki gradjani običavahu izvan Varaždina dočekivati seljake, koji su u varoš na trg vozili drva, žito i živež, te bi od njih prekupili svu robu njihovu. Time se mimoilazio običaj, đa varoški procjenitelji pregledaju sve, što se pro

daje na trgu. Zato je varoško vijeće 18. studenoga 1601. izdalo ovu odredbu: Tkogod podje izvan varoša, te kupi drva, žito i drugu takvu robu prije, nego li se ona uzmogne uvesti u varoš i pregledati po varoški m procjeniteljima, neka mu se tako kupljena roba zaplijeni i okrene u korist varoša. (Protho

collum magistratuale, str. 316. Rukopis n arkivu grada Varaždina.) Dr. Rudolf Horvat. Popravak zagrebačkih gradskih zidina. Kako je poznato, imao je stari Zagreb dva utvrđena grada: biskupski na kaptolu i Gradec u gornjem gradu. Još na koncu XVI. vijeka pazilo se, da gradske zidine budu u dobrom stanju. U nadbiskupskom arkivu (Politica Vol. VI. 6/446, 427) nalazi se zanimljiv prilog, iz kojega se vidi, da se je grad Zagreb molbom obratio na kralja Leopolda I. (1657—1705), da se smiju dohoci od tridesetnice upotrebiti na popravak gradskih zidina. Dogodilo se to prvi put već g. 1686., a pošto su utvrde joŠ uvijek trebale popravka, produljio je kralj dne 19. studenoga 1696. svoju dozvolu na daljnjih deset godina. Iz kraljeva pisma, koje se čuva u prijepisu u nadbiskupskom arkivu, saznaje se, da se je veći dio gradskih zidina do isusovačkih škola (gdje su danas zborno zapovjedništvo i gornjogradska gimnazija) nenadano porušio. I zidine kod kapucinsköga samostana, na zapadnoj strani prema Mesnjčkoj ulici bile su za nuždu poduprte, pa bi trebalo i nje temeljitije popraviti, da se ne poruše. Iz ikraljeva pisma se nadalje vidi, da su na onoj strani na zidinama bile podi

gnute kule. Popravak se imao obaviti pod nadzorom zagrebačkoga biskupa, kojim je onda bio Stjepan Seliščević (1694—1703). Sigurno je svakomu godilo, što kralj u svom pismu nazivlje Zagreb metropolom „regni Nostri Sclavoniae". O dohocima tridesetnice morao je grad svake četvrti, kao i o rashodu, polo

žiti račune vrhovnoj tridesetnici u NedeljjŠću. Dotično kraljevo pismo glasi