VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)

Strana - SVESKA 2. - 145

145 Međutim je bio uzaludan sav trud Blankov na dvoru papinskomu. Čini se bo, da je Uroš 1. pristao na mir s Dubrovčanima jedino uz taj uvjet, da njihov nadbiskup prestane kod paperaditi o tom, da on bude metropolitom cijele gornje Dalmacije i po tome da mu budu podložni katolički biskupi po srpskoj državi, jer je dubrovački nadbiskup skoro iza mira s Urošem odazvao Blanka sa papinskog dvora kući. Na to zamoli Blanko (u Napulju 3. veljače 1255.) kardinala Ottobona, papina punomoćnika i suca u ovoj raspri, da mu dozvoli povratiti se kući jer da je njegov boravak na papinskom dvoru skopčan s velikim troškom i za njega i za dubrovačkoga nadbiskupa, a osobito radi toga, „što se u poslu dubrovačkoga nadbiskupa ne može više dalje raditi," a na to mu kardinal dade tu dozvolu.

1

) Po ovim zadnjim riječima možemo su

diti, da Dubrovčani ne mogu dalje tjerati ovu parbu s barskim nad

biskupom poradi toga, jer su se na to obvezali kralju Urošu prigodom sklapanja mira. Što su Dubrovčani u ovoj borbi za prvenstvo nad cijelom gornjom Dalmacijom podlegli, bilo je opet pogubno za njihova nadbiskupa Ivana Mlečanina, kao što i u sličnim prijašnjim, već spomenutim slučajevima. Dubrovčani su naime stali rogoboriti na svoga nadbiskupa, pripisujući valjda njemu krivnju, da nije.kod pape uspio i obranio prava dubro

vačke crkve. Zato je njemu dodijalo obnašanje nadbiskupske časti u tako nezahvalnom gradu i on naumi položiti tu čast i otići iz Dubrov

nika. Kad se za to doznalo, nije to ipak bilo milo knezu (Andriji Doriju) i vijeću dubrovačkomu, pa ga oni zamoliše (5. srpnja 1256.), da ih ne bi ostavio, jer da ga oni nisu'uvrijedili i da to njima ne bi bilo s voljom. Ali se nadbiskup ne dade sklonuti na to, nego se doista zahvali i ostavi Dubrovnik, a na to papa Aleksandar IV. imenova »(9. veljače 1258.) dubrovačkim nadbiskupom Franjevca Alearda.

2

) već spomenusmo. Prema tome nije mogao g. 1252. biti dubrovačkim nadbi

skupom neki Franjevac Jakov, koga spominje neka sumnjiva bilješka u zbirci Ivana Aletija, koju navodi Dolci, a po njemu Farlati o. c. VI. str. 105. Ako je pako Ivan Mlečanin bio dubrov. nadbiskupom g. 1255., onda je posve vje

rojatno, da je onaj nadbiskup Ivan, koji se spominje u ispravama g. 1256. do 1258. (Smičiklas o. c. V.br. 552. i 602. str. 18. i 25. i Farlati o. c, VI. str. 106.), i koji se zahvalio na nadbiskupskoj časti, ovaj isti Ivan Mlečanin, a ne neki drugi Ivan, koga Farlati (1. c.) zove Ivan IV., dok Ivana Mlečanina zove Ivan III. , . . , . • l

) Smičiklas o. c. IV. br. 509. str. 590. — U to se doba papa Aleksandar IV. iza svoga izbora zadržavao u Napulju (Jireček o. c. I. str. 301.). 2

) Smičiklas o. c. V. br. 552. i 602. str. 18—19. i 85—86. — Da su Dubrovčani bili krivi odreknuću nadbiskupa Ivana, zaključujemo iz riječi pa

pinih u ovoj buli (br. 602.), kojom imenuje Alearda. On veli, da je pomno razmišljao, koga bi postavio na ovu nadbiskupsku stolicu radi „populi Ragu

10