VJESNIK 1. (ZAGREB, 1913.)

Strana - SVESKA 2. - 143

143 Kad su se dubrovački poslanici vratili kući i izvijestiti svoju vladu o ovom ugovoru mira, prihvati ga i ona izdade Urošu o tom svoju ispravu, u kojoj se Dubrovčani sa svoje strane obvezuju na ovo: 1. Dubrovčani će živjeti u ljubavi i miru s Urošem, kako su živjeli i sa njegovim ocem. 2. Zemlje i vinogradi, koje sud dosudi Urošu, bit će njegovi, i Dubrovčani ih ne će smjeti obrađivati bez njegove dozvole. 3. Ako Uroša stigne kakva nevolja i on pribjegne u Dubrovnik s kra

ljicom i svojim vjernima, bit će svi lijepo primljeni i za to vrijeme ne će se spominjati nikakvi dugovi, koje bi dugovali Dubrovčanima. 4. Žito i vino, koje se bude prodavalo srpskim podanicima, ne smije se prodavati skuplje, négo li i Dubrovčanima. 5. Bez općega suda ne smiju Dubrovčani načiniti nikakova bespravlja kojemu srpskom podaniku i bez prisutnosti kraljeva suca ne smiju oni suditi srpskom podaniku. 6. Zarobljene srpske podanike imadu Dubrovčani vratiti kralju do njegova dolaska ni Dubrovnik. 7. Ako koga (dubrovačkoga) građanina osudi opći sud (da plati odštetu srpskom podaniku), imat će to platiti, a ne uzmogne li to, onda će on biti vjerovniku izručen do određenoga po sucima roka, pa ako tad ne plati, mogu s njim raditi, što hoće. 8. Ako koji srpski podanik pribjegne u Dubrovnik, ne će smjeti napastovati kraljevu zemlju. 9. Carinu će plaćati Dubrovčani onako, kako je bilo za kraljeva oca. 10. Ako se uhvati u srpskoj zemlji Dubrovčanin na takvom tržištu, na kojemu kralj nije dozvolio trgovati, onda može kralj učiniti s njime, što hoće. 11. Ako se i promijeni gradski knez, Du

brovčani će vijerno držati ovaj ugovor.

1

) Teži međutim od ovih uvjeta mira bio je taj, da su Dubrovčani morali Urošu I. platiti veliku ratnu odštetu (od preko 3000 perpera). Da taj novac namaknu, zaključiše oni (8. studenoga 1254.), da svaki Dubrovčanin imade za svako vedro vina, što ga je u netom prošloj berbi dobio, platiti pol denarskoga groša, a osim toga da neki određeni ljudi imadu uzajmiti općini 2700 perpera. U zalog za ovaj zajam daju vjerojatno, da su baš ista ona četiri poslanika, koja su g. 1252. uglavila mir s Urošem, i sada g. 1254. vodila pregovore o miru. No kad bi i uzeli, da se to doista zbilo, onda ne bi bilo nužno, da se šalju 3 nova poslanika (Pezanić, Mateić i Crijević), pred kojima će kralj potvrditi ugovor, jer je on to mogao učiniti i pred onim poslanicima, koji su mir sklopili, Zato mislim, da su samo ova tri spomenuta poslanika vodila pregovore i uglavila mir, a ona prva 4 poslanika da su uglavila samo onaj mir od g. 1252. l

) Smičiklas o. c. IV. br. 504. str. 580—581. Izdavač stavlja ovu dubro

vačku ispravu u god. 1254.—56, ali je očevidno, da je ona u savezu s ispra

vom kralja Uroša od 23. kolovoza 1254., te da po tom spada samo u g. 1254. i to u doba namah iza 23. kolovoza, naime iza povratka dubrovačkih posla

nika sa srpskoga dvora. — Srv. Jireček o. c I. str. 301. bilj. 4. i Č. Mijatović o. c. u „Glasniku" XXVI. str 192—3