VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 80

80 se nije za putovanje morem n. pr. od Napulja do Barcelone uzeo pravac najbližiji kroz tijesnac Sv. Bonifacija, dakle iz

medju Korzike i Sardinije, nego uzduž italske, galske i špa

njolske obale; za plovidbu iz Rima ka kojemu god drago mjestu ili otoku egejskoga mora, brodilo se je uzduž kopna do Mesine, a odanle do rta Kolone (Lacinium ili Nao) i Krta otoka, pa oko grčke obale — okružujući sve poluotoke — istom k željenom cilju. Tako su plovili trgovački i ini bro

dovi, ali ne drugačije i rimsko brodovlje ! 1 u samom srednjem vijeku nije se brodar mogao riješiti tradicijonalne obalne plovidbe, k čemu je uz kukavno nautičko znanje jošte pri

došla opravdana bojazan od gusara. Pobožni hodočasnik sje

vernih krajeva brodario je od Gibraltara do Barcelone, Mar

silje, a od onud tek u Mesinu, izbjegavajući tim svakako obalu zloglasnih sjeveroafrikanskih gusara. Analognim pravcem ploviše i ladje marsiljske, genoveške, pizanske i amalfitanske, smatrajući put kroz tijesnac mesinski najsigurnijim; odatle krenuše brodovi k otoku Krfu, pa ploveći uzduž grčke obale do rta Matapana, od onud k otocima Kreti, Rodu, Cipru u Siriju ili u Egipat itd.

1

) Sličnim putem plovili su i Mlečani. Za pomorce staroga i srednjega vijeka do XIII. stoljeća bijaše uz dobro poznavanje žala najpotrebitije poznavanje medjusobnog rastoja pojedinih važnijih tačaka obale, i to rtova, sidrišta, luka, gradova, otoka itd. Te su se daljine po iskustvu crpljenom na tom polju sabrale s opisom dotičnih obala u knjige, koje su stari nazivali „periploi". Periplus — po grčkom icepiicXooç dakle doslovno „plovidba okolo čega", odnosom na brodare nje oko otoka kao što su Kreta, Rod, Sardinija ili i čitavoga kontinenta — takav sadržavao je dakle osim daljina i opis obala, i to sa stanovišta brodareva, t. j. kako ih je on sa broda svoga vidio. Daljine su izražene po broju dnev

nih ili noćnih vožnjah ili stadija, koje treba prevaliti. Najstariji je periplus onaj Skilaksa Kariandskoga

2

) (god. 338—335 pr. Kr.). Primjerom, kako je on shvaćao svoju za

1) Op. c. str. 149. 2

) ExuXaxoç KapoavSécoç nspirckooc rîjç &aXàaaf]ç rrjc olxot>|iévY]ç EbpÔK-qç xal 'AaEaç xal Atßuv]? A. E. Nordenskiöld, Periplus, 1897. Str. 5a.