VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)
Strana - 79
79 osnivaju naseobine i gradove na Helespontu, Propontu i na obalama Crnoga mora, pa u južnoj Italiji, na Siciliji, u Egiptu, u južnoj Galiji i u današnoj Tripolitaniji. Sudeć po takovoj pomorskoj djelatnosti, u koliko (naro čito kod putovanja Feničana) dopiru čak do za onda najzabit nijih —• sredozemcima sasma nepoznatih — krajeva, dalo bi se naslućivati, da je nautička sprema onih smionih prokrčitelja morala biti svakako na doličnoj visini. Nu nautika, ako se može za tada o takovoj u današnjem smislu i shvaćanju go voriti, bijaše u svih tih navedenih naroda na veoma niskom, čednom stupnju. Geslo tadanjih brodara bijaše : Drži se obale, jer ona ti daje pravac, koji se s njom i mijenja ! x ) Plovidba drevna i sredovječna bila je dakle lih obalna, jerbo stari bro dari oskudijevahu svim sredstvima orientiranja na moru i traj nim pravcem, po kojem bi se bila mogla plovidba udesiti. Po tome je jasno, da je pomorac bio sasvim ovisan od obale, a zalutao bi izgubivši obalu kopnenu ili žalove kojega otoka iz vidika svoga. To podaje svoj starovječnoj nautici značaj skrajne odvisnosti i nesigurnosti. Da se brodaru, koji je izgubio obalu, nije pokazao na obzorju koj rt, brdo ili druga koja stalna točka — bio bi izgubljen ili izručen samo slučaju, dobroj sreći. Danju sunce a noću zvijezde — i to najpače kod Feničana polarna zvijezda, a kod Grka Arktos ili Nebeska Kola (Veliki Medvjed) — utjecahu u velike na pravac (kurs, smjer), kojim se je ploveći pomorac mogao poslužiti sporedno sa predmetima, što mu ih kopno ili otoci pružahu kao rtove, drage, zavale, gore itd. Nu maglom, pa tmurnim ili oblacima zastrtim nebom i ta su sredstva izdala, 2 ) te se po tom naj bolje posvjedočava, na kakvom je slabom i nepouzdanom te melju počivala nautika sve do preko polovice XIII. vijeka. Grčevitost, kojom se je brodar hvatao žala, najznačajnije se izražava u ovjekovječenom regbi već tijeku onih vremenom omiljelih plovidbenih pruga ili cesta, koje su sve do općeg uporabljivanja kompasa u prometu po moru uobičavale. Tako !) Sravni : Konrad Kretschmer „Die italienischen Portolane des Mittel alters" Berlin 1909. — St. 21. i dalje. 2 ) O. c. str. 21.
