VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 78

Rukopisni brodarski atlas kr. zemaljskog arkiva u Zagrebu. Navigare necesse est, vivere non est necesse. Prije nego opisujemo u naslovu navedeni atlas, osvrnut nam se je u kratko na stanje nautike do uvodjenja kompasa odnosno sastavljenja pomorskih karata u XIII. vijeku. Nautika — t. j. ona znanost, koja spretnomu brodaru za

jamčuje sigurnu plovidbu po moru, te koja ga osposobljava, da u svako doba uzmogne što većom što manjom točnošću odre

djivati mjesto časovitoga boravišta svoga broda na karti (zemljo

vidu) — nije čovječanstvu pala u dio odmah kao zreli plod. Nije nautika tek slučajno iz okvira ljudskoga usavršivanja i napredovanja izašla, nego je korisna ta znanost dragocjen proizvod raznoličnih trudova čovječanskoga genija, spomenik dični njegovog ustrajanja i marljivosti na prostranom tom polju umjeća. Počeci nautike sižu u najdavnija vremena. Feničani, a za njima ili uspored s njimi Grci i Etruščani pokušahu sreću svoju po moru što kao trgovci, što kao gusari. Stečevine prvih u razdoblju od samih dvaju vijekova (1300.—1100. pr. Kr.) moraju nas tim više zadiviti, kad pomislimo, da je taj poduzetni, radini narod bez preteča na toj stazi stvarao svjetski trgovački put od Sirije do jantarskih obala Istoč

noga mora, a uzduž žala sjeverozapadne Afrike možda čak do Sierre Leone, ali sigurno do Senegala. Heleni pako bi

jahu rasadnici, kako je suviše poznato, svoje naobrazbe ne samo u tako zvanom Grčkom moru, nego iza mikenske dobe a i po drugiput iza početka olimpijada vidjamo ih, gdje