VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 4

4 Mezijom, Dardanijom i Prevalisom.

1

) No ova vlast solun

skoga nadbiskupa ne potječe istom od Inocenta I., nego već od njegovih predšasnika: Damaza (366—384.), Silicija (384 398.) i Anastazija (398—401.), a Inocent I. je to samo potvrdio.

2

)yPrema tome bit će vjerojatno, da je Duklja otrg

nuta od 'solinske nadbiskupije onda, kad je od najjužnije česti Dalmacije stvorena pokrajina Prevališ, i ona otrgnuta bila od ostale Dalmacije. Ova je nova pokrajina postala i posebnom crkvenom pokrajinom, kojoj je na čelu bio ska

darski biskup kao metropolit, a nad ovim solunski nadbiskup kao papin vikar.

3

) Međutim je propašću zapadnorimskoga carstva (g. 476.) papinska stolica Rim došla u tuđe, germanske ruke, pa se time promijenio i odnošaj papin prema bizantskom carstvu. Uz to je još došlo (g. 484.) do razdora između pape Feliksa i carigradskoga patrijarhe Akakija, pa je to sve navelo ilirski episkopat, da je zajedno sa solunskim metropolitom pristao uz carigradskoga patrijarhu, a odvrgnuo se od pape; time prestade faktično papinski vikarijat solunskoga nadbiskupa, i tako potraja sve do cara Justinijana I. (527—565.)

4

) Taj ') Phil. Joffe „Regesta pontificum romanorum" T. I. Lipsiae 1885. br. 300. str. 46. a

) V. pismo Inocenta I. od g. 402., a srv. i pisma Siricija od g. 385. (?) i 386. (Joffe o. c. br. 257., 259. i 285. str. 41. i 44.). Ova pisma, kao i gornje Inocentovo od g. 412. pripadaju tako zv. „Collectio Thessalonicensis". Ta papinska pisma, kao i neka druga, kojih nema u ovoj kolekciji, a tiču se Soluna, proglašuje prof. Friedrich (u „Sitzungsberichte der k. bayr. Akademie" München 1891. str. 771—887.) falsifikatima. No njihovu autentičnost brane uspješno L. Duchesne („L'

lllyricuni ecclésiastique" u „Byzantinische Zeitschrift" I. 1892. str. 531—550.) i R. v. NostitzRieneck („Die päpstlichen Urkunden für Thessalonich und deren Kritik durch Prof. Friedrich" u „Zeitschrift für kato

lische Theologie" XXI. 1897. str. 1—50.), — Srv. o ovom potanko razlaganje dro. M Fabera o. c. u „Wiss. Mitteilungen" XI. str, 348. bilj. 1. 8

) Farlati o. c. VIL str. 304., koji stoga i zove skadarske crkvene gla

vare ovoga doba nadbiskupima prema kasnijem uređenju kršćanske crkve, kad su metropoliti dobili (počevši od VI. stoljeća) naslov nadbiskupa. U sta

rije kršćansko doba, o kojemu i mi sada raspravljamo, zvali su se svi crkveni glavari samo biskupima, makar bili i metropoliti. Nadbiskupski naslov nosili su (od IV. stolj.) samo patrijarha. Srv. Faber o. C. u „Wiss. Mitteilungen" XI. str. 353. bilj. 2. 4

) Faber ibid. str. 351,