VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)
Strana - 33
33 Kad je Mihalja tim načinom svoju državu raširio i nje zinu političku neodvisnost osigurao, počeo je on sad raditi o tom, da joj pribavi i crkvenu neodvisnost, kako je to već prije bilo, dok je opstajala dukljanska nadbiskupija. Poslije propasti ove metropolije potpale su biskupije njegove države opet pod solinskospljetskoga nadbiskupa, koji je imao svoje si jelo izvan njegove države. To nije bilo probitačno za nje govu državu, koja je obuhvatala mnogo nekadašnjih hrvatskih zemalja (t. zv. Crvenu Hrvatsku), kojih je žiteljstvo i sad još bilo pretežno hrvatsko, te je jamačno gravitiralo k svojoj hrvatskoj državi. Tu je gravitaciju unapređivala i crkvena sveza s hrvatsko-dalmatinskom metropolijom u Spljetu, pa je zato bilo u interesu jedinstva dukljanske kraljevine, da se ta sveza prekine osnutkom samostalne metropolije na ze mljištu te države i za cijelo njezino područje. Da se taj cilj postigne, trebalo je privole papine. Mi halja je stoga jamačno nastojao, da zadobije nasklonost pape, kao što je postigao i prijateljstvo bizantinskogu cara. Njemu je to i pošlo sretno za rukom, jer su mu bile u prilog opće nite tadašnje crkvene prilike. Baš negdje u to doba (godine 1054.) zbio se konačni i trajni raskol između istočne i za padne crkve za patrijarha Mihajla Cerularija. Papi je sad moralo biti do toga, da čim više vladara i biskupija na Balkanskom poluotoku predobije za sebe i za one reforma torske ideje, koje su tada klijale na papinskom dvoru (o in vestituri, o celibatu i o simoniji), a da se one ne bi pridru žile istočnoj crkvi i carigradskom patrijarhu. Zato vidimo, kako u ovo doba svaki čas dolaze u Hrvatsku i Dalmaciju papini legati i drže sinode, samo da te zemlje čim bolje privežu uz papu i Rim. 1 ) Prema tome ne će biti nevjero ») Negdje g. 1050. drži papinski legat Ivan crkveni sabor u Spljetu, pa na njemu skida sa nadbiskupske časti Dabrala, jer je bio oženjen. Zatim g. 1059/60 sakupio je papinski legat Majnard sabor u Spljetu, u kojem je za branjena bila slavenska liturgija i običaji istočne crkve (ženidba i nošnja duge brade i kose kod svećenika); g. 1063 držao je koncil u Spljetu kardinal Ivan, a g. 1075. nadbiskup Gérard (poradi slavenske liturgije) (Documenta br. 153— 156. str. 203—210. — MiUošić i Rački „Novonađeni spomenici iz IX. i XI. vijeka i t. d." u „Starinama" knj. XII. br. 15- str. 221—223.). 3
