VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 27

biskup, zadržao je taj naslov i nadalje, a papa je i to dozvolio, pa je tako Dubrovnik postao nadbiskupijom.

1

) Međutim ova tradicija, ako je možda u jezgri istinita, ipak je u pojedinostima netočna. Moguće je, da su Dubrov

čani po smrti svoga biskupa prisutnoga dukljanskoga nad

biskupa izabrali za svoga crkvenoga glavara i da gaje papa kao takova potvrdio. Kao bivši nadbiskup on je i nadalje zadržao naslov nadbiskupski, makar je sad samo biskupijom uprav

ljao.

2

) Moguće je i to, da su to Dubrovčani učinili u tu svrhu, da time svoju biskupiju podignu na čast nadbiskupije, za čim su oni već odavna težili.

3

) Oni su valjda mislili, da će izborom dukljanskoga nadbiskupa za njihova crkvenoga glavara biti za uvijek prenesena nadbiskupska stolica iz Duklje u Dubrovnik, pa će dotadašnje dukljanske sufraganske bi

skupije biti od sada podložne Dubrovniku. Jamačno su se oni u to ime obratili na papu i zamolili ga, da taj prijenos dozvoli i tako Dubrovnik učini stolicom dotadašnje dukljan

ske metropolije. No papa nije još sada uslišao Dubrovčane, što nam dokazuju kasnija papinska i druga javna pisma, u kojima se Dubrovački crkveni glavari i nadalje zovu bisku

pima; tako se u jednoj ispravi dubrovačkoga kneza (priora) Petra Slabe (od 19. veljače 1044.), kojom dubrov. općina l

) J. Restius o. e. str. 30. Budući da on uzimlje, da je Dubrovnik za Zaharije postigao nadbiskupsku čast, a onda ju za duvanjskoga sabora izgubio, veli on sad, da su Dubrovčani zamolili papu Benedikta VII., da bi obnovio dubrovačku nadbiskupiju i podijelio ju nadbiskupu Ivanu, a on da ih je uslišao. — Annales Ragusini anonymi i Nicolai de Ragnina u „Monum. Slav. mer." XIV. str. 23. i 202. — G. Luccari o. c. str. 9. i 10. Ovaj veli još, da se je spljetski nadbiskup, dotadašnji metropolit dubrovačkoga biskupa, htio ovome uzvišenju dubr. biskupa oprijeti i prizvati na papu, ali da ga je jedan dubrov. poslanik od toga odvratio. a

) To nije ništa neobična. Predšasnik sadašnjega hvarskoga biskupa Zaninovića, pokojni Fulgencije Carev (f 1901.), bio je prije nadbiskup „in partibus infidelium", pa kad je postao hvarski biskup, zadržao je i nadalje nadbiskupski naslov. 8

) Toma Archidiacon o. c. cap. VIII. str. 30. veli, da su Dubrovčani već „ex eo tempore (t. j. od sagrađenja svoga grada) conare ceperunt pallium suo episcopo optinere", a Bummler o. c. u „Sitzungsberichte" XX. str. 428. kaže : „Seit dem Ende des X. Jahrhunderts hatte der Bischof von Ragusa die erzbischöfliche Würde angestrebt".