VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 23

23 zato, jer se je navala Samuelova na Duklju zbila svakako istom poslije g. 981., kako smo gore spomenuli, te bi po tome mogla vrijediti samo treća godina, premda se ni ona ne može smatrati zajamčenom. Nemamo nikakovih podataka, po kojima bi mogli od

rediti, koje je od ova dva shvaćanja ispravnije t. j. da li je dukljanski nadbiskup pobjegao u Dubrovnik za Simeona ili za Samuela. Ako je vjerojatno naše gore više navedeno naga

đanje, da je iza svladanja Srba za Simeona i Zaharijeva bijega u Hrvatsku kralj Tomislav spravio Travuniju i Duklju pod svoju vlast, onda ne bi bilo razloga, da dukljanski nad

biskup bježi u Dubrovnik i tamo ostaje, nego bi bilo vjero

jatnije, da je to učinio za Samuela.

1

) Nemamo dakako izrav

nih i savremenih dokaza za to, da je dukljanski nadbiskup doista bježao iz Duklje u Dubrovnik, ali ova tradicija, koja se kroz vjekove uščuvala, možda ima neku historičku jezgru, a ujedno nam ona najbolje rastumačuje osnov, na kojemu su Dubrovčani tražili i postigli nadbiskupsku čast za svoga crkvenoga glavara.

2

) Dubrovnik je namah od početka, od svoga osnutka, imao biskupa kao nasljednik Epidaura. U ovom je gradu od davnine bio biskup, a kad je grad na početku VII. stolj. bio razoren od Avara i Slavena, podigli su njegovi bjegovi bje

gunci Dubrovnik, kamo se preselio i njegov biskup (Ivan), bez sumnje dozvolom pape.

1

) Od njegovih nasljednika spo

1

) I Faber o. c. u „Glasniku" XVII. str. 455. uzimlje, da nije vjero

jatno, da se razorenje Duklje dogodilo za Simeona nego prije za Samuela. 2

) Rovinskij o. c. u „Sborniku" ruske akademije, T. 86. str. 8. veli ovako: „Sama činjenica bijega dukljanskoga arhiepiskopa u Dubrovnik tako je prirodna, da ne može pobuditi ni najmanje sumnje, ako nema drugih po

zitivnih Činjenica, koje ju upravo oprovrgavaju ; jednako kao što je nadbis

kupu Salone, kad je ova bila razorena, bio posve prirodan put u Spljet". — Faber (o. c. u „Wiss. Mitteilungen" XL, 367.) opet drži, da je ovaj bijeg dukljanskoga nadbiskupa u Dubrovnik od Dubrovčana izmišljen. 8

) Constantinus Porf. o. c. cap. 29. str. 128. i Documenta br. 205. str. 401—2. — Farlati o. c. VI. str. 23. Ovaj zove epidaurskoga biskupa Ivanom. — Serafino Razzi „La storia di Raugia". In Lucca 1595. str. 9. veli, da je kralj Polimir, koji da je osnovao Dubrovnik g. 526. (?) izradio kod pape, da se epidaurski biskup, koji je tada (po razorenju Epidaura) stanovao u Bur