VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)
Strana - 165
165 Raše mora da je Andrija udario i na Bosnu i tu (bar pro lazno) uspio, kad je i ime te zemlje uzeo u svoj naslov. 1 ) Ova je velika pogibao od strane Ugarske jamačno na vela i Stjepana i Vukana, da se približe papi i rimskoj vjeri, ne bi li time oduzeli svaki povod daljnjim napadajima ugar skohrvatskoga kralja na njih i njihove zemlje i ne bi li tako obezbijedili političku samostalnost svoju i svojih država. Oni su stoga odlučili, da će se odvratiti od Bizanta i istočne vjere i pristati uz rimskoga papu i zapadnu vjeru, ali valjda uz uvjet, da biskupije njihovih država ne budu podvrgnute metropolitu, kojega je sijelo bilo izvan zemljišta njihovih dr žava, naime dubrovačkomu nadbiskupu, nego da papa ob novi dukljanskobarsku nadbiskupiju, te njoj kao metropoli gornje Dalmacije podvrgne biskupije njihovih država. U tom dakle smislu obratili su se oni na papu Inocenta III. (1198.— 1216.), zamolivši ga, da barskoga biskupa Ivana potvrdi za nadbiskupa i pošalje mu nadbiskupski plašt, kako to on želi, i podjedno da pošalje k njima svoje legate, koji će urediti crkvene odnošaje njihovih država, prevesti narod iz istočne u zapadnu vjeru i prema tome učiniti nužne reforme u cr kvenim i vjerskim pitanjima. 2 ) Papi je bilo milo ćuti, da se srpski vladari sa svojim narodom žele vratiti u krilo katoličke crkve, pa je bio pri pravan ispuniti njihove zahtjeve glede obnove dukljanske me tropolije, ali ne tako, da bi oduzeo Dubrovniku nadbiskupsku čast i sve gornjodalmatinske biskupe podvrgao barskom nad biskupu, nego je Dubrovnik imao i nadalje zadržati nadbi skupsku čast, a njegovi dosadašnji sufragani imali su se po dijeliti između njega i novoga nadbiskupa barskoga. Da se to provede zajedno s oslalim crkvenim reformama, odluči papa prema molbi srpskih vladara otpremiti njima svoje lé % 1 ) U dvjema ispravama od g. 1198. zove se Andrija i „dux Rame" (Smi čiklas o. c. II. br. 289. i 290. str. 308. i 309.), a pod tim imenom razumije vaju ug.hrv. vladari Bosnu. 2 ) Ovo doznajemo iz pisama Inocenta III. (od 8. siječnja 1199.) i pisma Vukanova (od g. 1199.) kod Smičiklasa o. c. II. br. 293., 294. i 310. str. 311.— 313. i 333.334.
