VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 152

Tebaldo je držao crkveni sabor u Spljetu, da uredi ove nepovoljne i zamršene odnošaje u Dalmaciji,

1

) no uza sve to nije on ništa mogao učiniti za unapređenje latinske crkve u ugroženim stranama Dalmacije. Miroslav pako nije htio ni primiti legata, a kamo li da bi ispunio papine zahtjeve. Radi toga izopći Tebaldo Miroslava iz kršćanske crkve, a papa pozva (6. srpnja 1181.) ugarskohrvatskoga kralja Belu III., da Miroslava makar i silom prinudi, da ispuni njegove (pa

pine) zahtjeve; podjedno se obrati još jednom i na samoga Miroslava pozvavši ga (pismom od 7. srpnja 1181.), da ne proganja crkve i da vrati oteto.

2

) Nastojanje Grgurovo, da obnovi barsku metropoliju i sebi podvrgne gornjodalmatinske biskupe, jamačno je potaklo dubrovačkoga nadbiskupa, da je kod pape radio protiv toga Grgurova nastojanja, i to uspješno, kad je dubrovački nad

biskup i nadalje zadržao metropolitsku čast. No kraj borbe sa barskim biskupom morao je on revno raditi i protiv onoga nastojanja Nemanjina, da gornjodalmatinske biskupe spravi pod raškoga metropolita i njih predobije za istočnu vjeru, ako je htio, da obrani latinsku vjeru i svoju metropolitsku vlast, i da sebi uščuva gornjodalmatinske biskupe. Taj rad dovede do novoga rata između Nemanje i Dubrovčana. Nemanja je baš tada bio na vrhuncu svoje moći i slave. Iza smrti Emanuelove (24. rujna 1180.) poče bizantinsko car

stvo opadati zbog prijestolnih i građanskih borba. To upo

trebi Nemanja, pa'zajedno s ugarskohrvatski m kraljem Be

1

) No čini se, da nanjemu nije sudjelovalo svećenstvo čitave Dalmacije, kako se vidi iz jedne isprave (od g. 1181.) kod SmičiUasa o. c. II. br. 176., str. 178—179. 2

) Smičiklas o. c. II. br, 173. i 174. str. 175—6. — PflugHartlung o. c. II. str. 377 — Pismo Miroslavu nije ipak bilo odaslano, nego se sam ori

ginal nalazi još i danas u vatikanskom arhivu (Jireček o. c. I. str. 253.). — Tebaldo je imao ići i u Bosnu banu Kulinu, da mu donese papinski blago

slov i papinska pisma (i valjda s njime vijeća o crkvenim poslovima), ali to nije mogao izvesti (ne veli se zašto, možda je to zapriječio Miroslav), pa radi toga mu je izručio (g. 1180.), što je izručiti imao, po svom glasniku, i pod

jedno ga zamolio, da mu pošalje kunovih kožica i dvije sluge (Smičiklas o c. br. 167. str. 168.).