VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 150

150 kod samoga pape izjaviti, da priznaje primat njegove crkve. 0 svemu tome obavješćuje on Rajnerija posebnim pismom (od g. 1178. ili 1179.), koje su mu valjda donijeli njegovi poslanici Ferri i Rajnerije.

1

) Iza povratka ovih poslanika opet ih Grgur uvjerava (u svojem pismu od g. 1179.), da će održati sve ono, što je s njima ugovorio, dok su bili kod njega, naročito da će se naskoro uputiti papi i tamo učiniti na_ čast i slavu spljetske crkve sve ono, što je njima obećao (t. j. da će priznati pri

mat te crkve). Grgur je bio tako uvjeren, da će s pomoću spljetskoga nadbiskupa postići nadbiskupsku čast, da je već unaprijed uzeo taj naslov, te se i u ovom pismu zove „barski nadbiskup".

2

) Nemanji međutim nije dakako bilo pravo, da Grgur na

stoji o uskrisenju latinske metropolije u Baru, a ne će da se podloži istočnom raškom metropolitu, kako je to on (Ne

manja) zahtijevao. Zato je gledao, da osujeti njegov naum i zapriječi njegov put u Rim. U to. ga je ime najprije prisilio, da mu je morao obećati, da će mu dati 800 perpera ; ali kad mu nije bilo moguće, da tu svotu plati, Nemanja mu stade harati njegova (biskupska) dobra i svakojako mu se prijetiti. To sve javlja Grgur magistru Gualteriju, spljetskom kano

niku i papinskomu legatu, kad ga je ovaj pismeno pozvao bio, da održi svoje obećanje (t. j. da ode papi i tamo prizna primat spljetske crkve), obećavajući mu na uzvrat, da će i njega spljetska crkva poduprijeti u njegovu nastojanju (oko postignuća nadbiskupske časti). Grgur mu piše (negdje g. 1180.), da ne može izvesti svoga obećanja (t. j. ići u Rim) radi ovoga nasilja Nemanjina, ali da se nada, da će to moći naskoro učiniti s pomoću kneza Mihajla, koji da se jako za

uzimlje za barsku crkvu i njezin napredak, premda ga u tom priječe njegovi ujaci. U ostalom on i opet izjavljuje, da so

1) Smičiklas o. c. II. br. 155. str 159. i Kukuljević o. c II. br. 143. str. 106. Prvi stavlja ovo pismo u g. 1178—1179., a drugi u g 1178. 2

) Smičiklas o. c. II. br. 159. str 163. — Dotada se Grgur zvao samo „barski (crkveni) glavar" („Antibarensis minister" kod Smičiklasa II. br. 156. str. 159.).