VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 141

141 Zato kad je u to vrijeme umro nadbiskup Andrija i naslije

dio ga Tribun (iz mlet. porodice Michiela), zamoli on namah papu, da mu podijeli nadbisk. plašt i sva prava dubrovačke metropolije, a papa mu Hadrijan IV. (1154.—59.) to do

ista i učini (bulom od 4. srpnja 1158.) i podjedno opomenu sve njegove sufragane, da mu se imadu pokoravati kao svome metropolitu.

1

) No ni time nijesu Dubrovčani mnogo postigli, jer su se opće prilike u Dalmaciji okrenule protiv njih. Moćni bizan

tinski car Emanuel Komnen zarati se s ugarskohrvatskim kraljem Stjepanom III i osvoji (g. 1165.) najprije Bosnu, pokorivši bana Borića, onda Hrvatsku i Dalmaciju (osim mle

tačkoga Zadra) i napokon Duklju sa Dubrovnikom i drugim gradovima. U sjevernoj Dalmaciji (i Hrvatskoj) postade nato carskim upraviteljem Nikefor Chalufas (sa sijelom u Spljetu), a u kraljevini Duklji i južnodalmatinskim gradovima vojvoda Izanacije (sa sijelom u Draču ili Skadru).

2

) Kreševca) opirao dubrov. nadbiskupu, pače prešao i na istočnu vjeru, pa bo

jeći se osvete od Dubrovčana da je nagovorio bosanskoga banaBorića na rat s Dubrovnikom (g. 1154. ili 1159.). Prve godine da je on samo poharao dubrov. okoliš (osobito Župu), no druge godine da je išao na Dubrovnik s voj

skom od 10.000 ljudi, ali je bio potučen kod Trebinja od dubrovačke vojske (od 6.000 ljudi pod vodstvom Mihe Bobalića) i izgubio 4.000 ljudi. Dubrov

čanima da su priskočili u pomoć Peraštani, Kotorani i Ulcinjani. Nato da je slijedio mir, po kojem su Dubrovčani dobili ratnu odštetu i slobodu trgovine po Bosni. No ovaj je rat „veoma nevjerojatan", kako opaža Vj. Klaić („Po

vijest Bosne" Zagreb 1882. str. 50.). Već je to nevjerojatno, da bi Kotorani i Ulcinjani pomagali Dubrovčane, kad su se opirali njihovu nadbiskupu i zato bili udareni crkvenim kaznama, kako već spomenusmo. 1

) Smičiklas o. c. II. br. 82. str. 84—86. Ovo će biti preradba papina originala, jer se i ovdje govori o „predšasnicima". — U buli Aleksandra III. (od 29. prosinca 1167. kod Smičiklasa o. c. II. br. 106. str. 113.) veli se iz

rijekom, da je Hadrijan IV. opomenuo sufragane na poslušnost. ~— U jednoj ispravi (od 4. srpnja 1168.) zove se nadbiskup „Tribunus Michael" (Smiči

klas o. c. II. 113. str. 119.;. 2

) Joh. Cinnamus „Epitome rerum" lib. V. cap. 17. str. 248—249. — Jireček „Istor. Srba" I. str. 242. On stavlja ovo osvojenje Dalmacije u god. 1164., no Lj. Kovačevič o. c u „Glasu" LVIII. str. 75. dokazuje, da se to zbilo g. 1165. Jednako veli i Slanojević o. c. str. 84. Ovo se osvojenje ima tako razumjeti, da su domaći vladari (na pr. kralj Radoslav i njegova braća u donjoj Duklji i Primorju) zadržali svoje zemlje, ali samo kao vazali carevi,