VJESNIK 14. (ZAGREB, 1912)

Strana - 7

7 vijesti ne možemo još znati, da li je i Duklja bi

la razorena.^ Jamačno je i ona trpjela od one oluje, koja je prohujala preko ovih zemalja,

2

) ali se valjda uščuvala (bilo na istom mjestu ili u susjedstvu), kad se u VIII. stoljeću spominje kao biskupsko sijelo, kako ćemo vidjeti.

3

) Budući da su Hrvati po vijestima Konstantina Porfiro

geneta na koncu svoje seobe zauzeli rimsku Dalmaciju, koja se protezala sve do međa dračkih ili do Bara,

4

) moramo uzeti, da je i pokrajina Prevališ došla u njihove ruke. Oni su tada bili pogani, ali kršćanski svećenici po latinskim gra

dovima Dalmacije raširili su doskora kršćanstvo među njima, jer su ih u tom potpomagali i car Heraklije i papa. Ovaj je *) H. Geizer „Die Genesis der byzantinischen Themenverfassung" Leipzig 1899. u „Abhandlungen der k. sächsischen Gesellschaft der Wissenschaften". Phil.hist. Classe, B. 18. Nr. V. (1899.) str. 45. i 47. — Jireček „Die Romanen" str. 29., koji stoga veli (str. 28.) : „Über den Untergang von Doclea, Risinium, Narona u. A. hat sich kein Bericht erhalten". a

) Constantinus Porph. o. c. cap. 35. str. 162. veli izrijekom za dukljanski kraj, da je bio od Avara poharan : „Etapa Sà tû»v 'Aßapcuv xal aurt] ^ x.^P

a atxf*a

XumaOEtaa YjpTJ^uiTac, xal rcaX'.v In! TlpaxXsiou TOÖ ßaGtXetuc èvumaiW]" (Documenta str. 409.). — Srv. Faber o. c. u „Wiss. Mitteilungen" XI. str. 356. bilj. 9. 3

) U doba Konstantina Porfirogenete (u polovici X. stolj.) bila je Duklja „èpY][jLox(iGTpov" t. j. zapušten grad, kako to on sam veli (1. c), ali među grado

vima zemlje Duklje navodi on osim ostalih i grad AovcoSéxXa, a po dr. P. Ša

faxiku („Slawische Alterthümer". Deutsch von Mosig v. Aehrenfeld, B. II. Prag 1844. str. 273.) ima se to pisati i čitati: TÔ AOVTO, xè AcxXa t. j. xàoxpov AOVTO i xâotpov A(e)6xXa; po tome bi Duklja u Konstantinovo doba ipak opstajala kao napučen grad, pa zato i Šafarik i Ernst Dümmler („Über die älteste Geschichte der Slaven in Dalmatien" u „Sitzungsberichte der phil.hist. Classe der k. Aka

demie in Wien" B. XX. str. 378.) poriču njezino razorenje za seobe Slavena na Balkanski poluotok. Možda bi se moglo uzeti, da je stari rimski grad Dio

clea bio zapušten, jer je bio za seobe oštećen, a kraj njega da je kasnije osnovan novi grad, koji se u potonje doba uščuvao. —• I Jireček u svom no

vijem djelu (Istor. Srba I. str. 92.) uzimlje, da je Duklja opustjela a na str. 165. bilj. 2. veli, da je sjedište dukljanskoga biskupa bilo po svoj prilici kod ruševina (stare) Diokleje; dakle je kraj stare Duklje nastalo novo naselje istoga imena. — Također Rovinskij (o. c. u „Sborniku" ruske akad. sv. 86. st. 8— 11.) tvrdi, da je stara Duklja bila razorena, a nova da je nastala na drugom mjestu; kod današnje Zlatice blizu Podgorice da su se našli tragovi crkve, u koju je valjda prenesena bila stolica dukljanske biskupije. — Po Fabern (1. c.) je Duklja mnogo pretrpila, ali je i dalje životarila kao neznatno mjestance. 4

) „De admin. imp." cap. 30. str. 140. i 143—4. i Documenta str. 267.