VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)

Strana - 155

155 nerala franjevačkog reda) naslovni biskup Pavao Budimir proglasio rezidenciju u Koprivnici pravim samostanom. Ovaj čin zabilježen je u zapisnik franjevačkih skupština slavonske provincije sv. Ladislava (knjiga I. str. 133.), koji se čuva u franjevačkom samostanu zagrebačkom. Godine 1657. sagradiše Koprivničanci sadašnju svoju župnu crkvu sv. Nikole, upotrijebivši samo jedan dio stare franjevačke crkve blažene djevice Marije. Uz crkvu bude sagradjen i župni dvor, koji se prislanjao na gradske bedeme. Na razvalinama pak nekadašnjega samostana franjevačkog podigla je krajiška oblast oveću zgradu, koja će služiti kao vojnički magazin; u toj kući spremao se živež za vojsku velike kapetanije koprivničke. Ova zgrada postojala je sve do najnovijeg doba, te je pod imenom „stari špital* služila kao ubožnica za stare i nemoćne Koprivničance. Franjevcima bijaše teško, što nijesu uz samostan imali takodjer crkvu svoju. Zato počnu sabirati milostinju za gradnju crkve. Prinose im davahu gradjani koprivnički i seljaci iz susjednih mjesta ; ali takodjer sabor hrvatski, zatim zapovjednici vojničke Krajine, dapače i sam kralj. Kada se već sakupila znatna svota, počne gvardijan Ljudevit Lakner graditi crkvu na čast sv. Antuna Paduvanskoga. Uz crkvu bude podignut visok toranj ; pošto je pak preteklo novaca, dade gvardijan Lakner zidati i samostan, koji bijaše sve do onda drven. Čitav ovaj posao gradnje crkve, tornja i samostana bude dovršen oko godine 1685. Odmah od početka imala je nova franjevačka crkva tri oltara. Glavni oltar bijaše posvećen sv. Antunu Padovanskomu, a dao ga je na svoj trošak podići Leonard pl. Candez. Nad oltarom stajala je slika sv. Antuna Padovanskoga, • te je ovamo rado hodočastio narod iz bliza i daleka. Na desnoj strani glavnoga oltara bude prinosima vjernika podignut oltar bi. djevice Marije, a na lijevoj strani oltar sv. Franje Asiškoga. Sva tri oltara bijahu drveni, ali dosta lijepo urešeni. Na onom prostoru izmedju crkve i samostana dade godine 1692. pobožna gospodja Regina Barbara Altenbacher na svoj trošak sagraditi kapelicu bi. djevice Marije Laure-