VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)

Strana - 154

154 ostade samo na papiru, te Franjevci ne dodjoše do svoga posjeda u Koprivnici. Ipak nijesu Franjevci napustili prava svoga. Oni dapače potraže zaštitu kod samoga kralja Ferdi­nanda III., koji sasluša njihovu molbu, te im 25. kolovoza 1644. dosudi pravo. Toga naime dana izdade kralj u Beču strogi nalog zagrebačkomu biskupu Martinu Bogdanu i grad­skomu poglavarstvu u Koprivnici, neka Franjevcima predadu njihov razvaljeni samostan sa crkvom i sa svime, što k tomu spada. Gradsko poglavarstvo u Koprivnici nije se pokorilo niti tomu nalogu, te je bivša franjevačka crkva blažene djevice Marije i nadalje služila za župnu crkvu. Radi toga pravdala se biskupija s franjevačkim redom. Jedna takva istraga za­bilježena je u kanoničkim vizitacijama, koje se čuvaju u nadbiskupskom arkivu zagrebačkom. Pravda bude riješena godine 1657., kada je neka pobožna udovica darovala Fra­njevcima svoju kuću i posjed unutar bedema koprivničkih prema južnoj strani. Ovdje sagradiše sebi Franjevci samostan s 8 sobica. II. Prvi kapitul (veliki zbor) slavonske provincije sv. Ladi­slava držao se 6. siječnja 1662. u Ormužu. Na tome kapitulu spominju se pravi samostani („conventa") samo u Zagrebu, Va­raždinu, Križevcima, Remetincu, Ormužu, Ivaniću i Krapini, dočim se za Koprivnicu i Čakovec kaže, da imaju samo „rezidenciju", t. j. kuću bez klauzure (ograde). Tada je pred­stojnikom („praesidens") —a ne gvardijanom —samostana ko­privničkog bio o. Gabrijel Kerstel, a redovitim propovjednikom o. Budai; predstojnik Kerstel bijaše ujedno propovjednik za njemačku (krajišku) posadu u Koprivnici. Koprivnički samostan spominje se prviput kao „conven­tus" — a ne kao „residentia" — tekar na kapitulu, koji se 10. svibnja 1668. držao u Remetincu. Tadaje,, gvardijanom" samo­stana koprivničkog bio o. Aleksije Senius*(Senjan),'j vikarom o. Ladislav Janković, a propovjednikom o. Abraham Kalinski. Na tomu je kapitulu generalni vizitator (t. j. povjerenik ge-

Next

/
Oldalképek
Tartalom