VJESNIK 13. (ZAGREB, 1911.)

Strana - 142

Pseudobrocardus. Rehabilitacija važnog izvora za povijest Balkana u prvoj polovini XIV. vijeka. G. 1846. izdao je Reiffenberg u Monuments pour servir à Y histoire des provinces de Namur etc. IV, 226—429. djelo „Directorium ad passagium faciendum per Philippum regem Franciae in terram sanctam anno 1332". To je čitav jedan plan, kako bi se imala osvojiti sveta zemlja iz ruku Muslimana, kao uputa franceskom kralju Filipu VI. Reiffenbergu bio je poznat rukopis ovoga djela samo u franceskom prijevodu Jeana Mielot, kanonika u Lille-u od g. 1455. Prevodilac djela ističe, da mu je autorom bio neki dominikanac „Brochard 1' Allemand", pak se do nedavna općenito držalo, da je autor „Direktorija" identičan s monahom Burchardom od Mont-Siona, koji je koncem XIII. vijeka pružio jedan od najpotpunijih i najtočnijih opisa Palestine. (V. Victor Le Clerc, Histoire litt, de la France, XXL, p. 180—215, i Delaville le Roulx, La France en Orient. I, 90). Tenor dakle ovoga izvora, koji sadržaje obilje historičkih i kulturnih podataka za bizantsko carstvo, Srbiju i cijeli Balkan, bio je već odavna poznat. Nu budući je izvor taj smatran djelom čovjeka, koji je tek površno mogao znati odnošaje na Balkanu, o kojima govori pun vjerske mržnje i prezira, to se nije cijenio ni malo ni u historičkoj, ni u geografskoj ni etnografskoj literaturi. Rabe ga tek kao n. pr. Matković, Rad 32 (1878.), 158—162 (Putovanja po balkanskom poluostrovu), više radi potpunosti dotične rasprave držeći vjerojatnim, da je Brokard putovao Balkanom u svetu zemlju. U kratko, mučke se je medju historicima stvorilo