DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 92
92 Kad je dakle Koloman tek ogranak svoje obitelji, kao nekoć Ladislav, bio opredijelio, da bude vladajućom dinastijom u hrvatskom kraljevstvu, biva jasno kako je mogao u 6. točci trogirske diplome obreči, da ne će dozvoliti, da stanuje koji Ugrin ili titdjinac u dalmatinskim gradovima, osim, ako to koji grad sam dopusti. Kraj ma bilo kakve državne zajednice izmedju Ugarske i Hrvatske, bila bi ovakva obveza ne samo vanredna, već upravo, čini mi se, nemoguća. Imajući na umu spomenute političke intencije kralja Kolomana, biva jasno znamenovanje riječi Tomina memorijala : et quod non teneatur aliqua predietarum generacio, nec eorum homines, régie maiestati solvere censum sive tributum. Znajući iz povjesti razvitka državnih poreza, da o zemljarini u tehničkom smislu riječi za ovo doba govora biti ne može, nije taj census ili tributum drugo, nego t. zv. denarii pro libertaie. Kralj obriče, da od XII. plemena 423 ) nikoji takav osobni danak tražiti ne će, već će i bez toga moći mirno posjedovati svoja dobra. Jednom riječi ta točka memorijala je potpuni analogon onoj stavci trogirske diplome, koja glasi: mihi et filio meo tribntarii ne sitis. To dakle ne znači drugo, van potpunu flnancijalnu neovisnost od Ugarske i njezinoga kralja. S tim ali naravno nije ni najmanje tangiran hrvatski državni fiscus, pa u istinu Koloman i normira, koliko frisatika pojedino kućište: mansio, ima plaćati marturine. 44 ) Da krunidba Kolomanova i njegova sina Stjepana nije bila osamljena, dokazao je Klaić. 4 ' 20 ) Tako je kralj Emerik za života svoga otca Bele III. okrunjen posebno za ugarskoga, i posebno za hrvatskoga kralja. U spisima spljetskoga sabora od god. 1185. 46 ) čita se naime: „Bela III. Hungarie regnum gubernante, ac domino Henrico (Emerico) filio eius eo vivente coronato." U Zadarskoj pako listini od 1194. 427 ) veli se : Henrico filio eius bis coronato Dalmaciam et Croatiam féliciter Katona: Epitome I. p. 259 (Hist. crit. t. III. 393—408). — Jednako ih Koloman broji od g. 1096, bitke naime kod Gvozda. Katona: o. c. p. 239. 42 ') Samo ovako imade potpuni smisao dodatak: quod non teneatur aliqua predietarum generacio, nec eorum homines, régie Majestati solvere censum seu tributum. — cf. Colom. decr. I. cap. 80 : Liberi quique ac hospites sicut Sclavi, vel ceteri sunt extranei . . . pro libertate tantum denarios dent . . . 424 ) Klaić: Marturina, p. (42) 155. — Sr. i Kršnjavi: 1. c. p 143. — Timon: Rechtsgeschichte p. 252, 261, 262. 425 ) Vjesnik hrvatskoga arkeologičkoga društva VIII, 1905. p. 112. i si. 42B ) Farlati: III, d. 213. Katona: Epitome I. p. 351; Pray: Historia regum Hungariae, Budae 1801., I., p. 171; Smičiklas: Cod. II, No 189, p. 192. 427 ) Smičiklas: II. No 252, p. 267; Farlati: V. 67. Smičiklas: C. II. No 252. p, 267, cf. i Smičiklas: II. No 253, p. 268: „regnante Bela .... rege Hungarie, Dalmatie, Croatiae atque Rame, et Almerico (Emerico) filio eius super Dalmatiam et Chroatiam ... cf. Katona: Epitome I. p. 361. Već du Fresne du Cange: Illyricum vetus et novum, Posonii 1746, p, 212. veli: Emericus seu : Almericus, Dalmatiae et Croatiae Rex; cf. i p. 214,
